Život ide dalje!

0
304

Dajem riječ da zaboravljam na nas!

Iznenađujuće, sve je na svom mjestu.
Nakon toliko vremena, osjećam spokoj.
Spokoj u glavi, spokoj u duši.

Ne vrijeđa me to što mi najbolji prijatelj ne vjeruje, samo zato što znam da će se ovaj put uvjeriti u suprotno.
Ne mogu reći da mi nisu smetale one njegove riječi „Pa dokle više?“, ali će i on zapamtiti moje „Ovo je kraj.“
Nikad se nisam osjećala sigurnijom nego sad u ono što me čeka.

I lijepo je.
Bez ikakvog razloga udisati vazduh punim plućima.
Lijepo je i ne osjećati nikakvu mržnju u bijes nakon svega što se desilo.
Možda kad se slegnu strasti, nadoći će i onaj bijes prema Njemu, ali o tome ne želim da razmišljam.
Želim da zatvorim to poglavlje, i udarim pečat na njega.

Ne bojim se da je moje raspoloženje i veselje zadnjih dana samo produkt moje mašte, ili potez povučen kao samoodbrana.
Dugo sam čekala na to.
Protraćila cijelu godinu.
Ali nije mi žao.

Veselim se svemu sada.

Svakoj novoj odluci.
Svakom novom prijateljstvu.
Kao i onom koje čeka svoje pravo vrijeme.

Veselim se i pažnji koju dobijam poslednjih dana, shvatajući da sam sama doprinijela zašto sam dugo čekala na nju.
Veselim se i onom koji će tek doći, i porušiti sve zidove, što neće biti lako.

Veselim se svemu u čemu dosad nisam nalazila nikakvo zadovoljstvo.

Čisti sam primjer da se čuda dešavaju.

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here