Zar tako loše misliš o Bogu?

0
101

Bože, stvorio si čovjeka na ovoj zemlji sa slobodnom voljom i razumom. Dva alata koja su najjača u čovječanstvu.. Ali, Čovek je jedino živo biće koje je svjesno i samosvjesno.. Idemo vidjeti na čemu se ovaj svijet temelji; Čovjek je jedino živo biće koje je svjesno i samosvjesno. Slušajući priče agnostika ili ateista kako im treba dokaz ili u ono što vide vjeruju, ipak dođu trenuci u njihovim životima kada izgovore riječi „Bože pomozi“. Poznata nam je “evolucija božanstva” kroz milenijume ljudske preistorije i istorije. Čovjek je uvijek vjerovao u onostrane i natprirodne sile; Ove sile – bogovi su bili ili naklonjeni ili nenaklonjeni čovjeku, ali najčešće su oni bili ambivalentni, posjedovali su dvojaku vrjednost (dobru i rđavu stranu svoga bića), pa su se tako, krajnje ćudljivo i nepredvidljivo i ponašali prema čovjeku; Jadno, uplašeno čeljade moralo je neprestano da se dovija i smišlja nove načine kako bi se umilostivile ove natprirodne sile, ne bi li se tako ne samo ublažila njihova jarost već i bliže upoznala njihova stvarna priroda. Ovakvo ljudsko osjećanje u odnosu na bogove, otkrilo je ljudima put boljeg poznavanja, a onda i laganog ovladavanja zakonima prirode.

Što je Lucifer?
Zašto se Lucifer pobunio protiv Boga? Kaže se – iz zavisti. Tako je oduvijek bilo. Tako je i ostalo! Gordost je ostala u prisnoj vezi sa zavišću, a zavisti nema bez gordosti. I zavist i gordost predstavljaju osnovno preljudsko, vanljudsko i ljudsko Zlo. Josif Brodski je, jasno i ubjedljivo, ovako objasnio: “Zlo je vulgarno. Korijen svih zala je teorija da si ti bolji od nekog drugog. Ljudi misle da su bolji od drugih i da im pripada više nego drugima. Tu počinje zlo.”

A strah od Boga?

Šta je sa čovjekovim strahom od Boga? Da li je ovaj strah opravdan? Bez obzira što se nikad nismo složili sa odavno raširenim materijalističkim shvatanjem, po kome je strah u čovjeku stvorio bogove. Strah “prirodnog čoveka” pred nepoznatom i još neistraženom prirodom, desetinama hiljada godina morao je biti veoma jak (dovoljno je sjetiti se i danas prirodnog straha svih ljudi pred zemljotresom, poplavom, požarom, erupcijom vulkana itd. ). Nije za čovjeka moglo biti tada (djelimično i danas) drugog objašnjenja za nastanak prirodnih katastrofa van predstave o bogu ili bogovima koji upravljaju prirodom, a sijaju smrt među ljudima kažnjavajući ih zbog njihovih grijehova.

“Ne postoji Božija dobrota bez Božijeg gnjeva. Pridodavati Tvorcu gnjev nije antropološka pridodavajuća vrlina. U Božijem gnjevu leži najdublja tajna mističke, prečišćene Božije ljubavi. Sve što je rečeno o strahu kod ljudi, odnosi se i na njihov strah prema Bogu. Paganski čovek, prisutan i danas u nesvjesnom, kolektivnom biću starozavjetnog i novozavjetnog čoveka, kada vjeruje u Boga, plaši ga se kao nemilostivog sudije koji stalno kontroliše njegove misli i postupke, kažnjavajući ga za prestup; kada, pak, ovaj paganski čovjek u savremenom čovjeku, koji nije stigao da se preobrazi u starozavetnog, a onda i u novozavetnog, Kristovog čovjeka ne vjeruje u Boga, on tada, nesvjesno, svoj prirodan strah od Boga gnjeva i pravde (tamna strana starozavjetnog Jahvea) zamjenjuje najrazličitijim manifestacijama straha iz vidljivog i nevidljivog svjeta (prije svega, nevidljivog u smislu sopstvenog, neprepoznatog, nesvesnog psihičkog života). Strah, jednom riječi, kao da se ne može nikako izbeći! Pa ipak, nije sasvim tako. Zar bi Isus tražio od nas da idemo. Njegovim putem kada čovjek ne bi nosio u sebi, kao bogoliko biće, neprestanu težnju ka usavršavanju? Niža živa bića u prirodi snabdjevena su “savršenim” instinktima, koji se izgleda milionima godina nisu mijenjali ili usavršavali. Jedini je čovjek u prirodi (da li od Boga takav stvoren ili je takvim postao?) nezavršen i nesavršen, “čardak ni na nebu ni na zemlji”. Pošto u njegovu genetsku strukturu nisu ugrađeni instinktivni mehanizmi, čovjek je “osuđen” na doživotno učenje koje predstavlja njegov najelementarniji životni proces.

Mnogo ima misli u srcu čovječijem, ali što Gospod naumi ono će ostati… Gospod je tvorio sve sam za se i bezbožnika za zli dan… Gospod me je imao u početku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena”.

“Ima li što za što bi tko rekao: “Vidi, to je novo!” Već je bilo za vjekova koji su bili prije nas… Pogledaj djelo Božije; jer ko može ispraviti što on iskrivi? “Mudri ima oči u glavi, a bezumni ide po mraku, ali takođe doznah da jednako biva svijema.” kaže Vladeta Jerotić.

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here