Velikodušni brak

0
220

Od plemenskog čovjeka do milijardera filantropa, društvena vrijednost velikodušnosti već je dobro poznata. Ali, nova istraživanja pokazuju da je velikodušnost također izuzetno važna i u našoj intimi i u većini naših osobnih odnosa.

U izdanju New York Times Magazina, u decembru prošle godine, objavljeni su rezultati istraživanja s Univerziteta Virginia, pod nazivom „Nacionalni projekt brak“, u kojem su proučavali ulogu velikodušnosti u braku na uzorku od 2,870 muškaraca i žena. Velikodušnost se definira kao “vrlina davanja dobrih stvari suprugu/supruzi slobodno i obilno”, kao što je recimo jednostavno kuhanje kafe ujutro. Glavno pitanje istraživača za muškarce i žene bilo je: Koliko često su se ponašali velikodušno prema svojim partnerima; Koliko često izražavaju naklonost? Koliko su spremni oprostiti?

Odgovori su se dotakli same srž njihove zajednice. Muškarci i žene s najvišim ocjenama, na skali o velikodušnosti, značajno više su ocijenili da su “vrlo sretni” u svojim brakovima. Prednosti velikodušnosti su posebno izražene među parovima s djecom. Među roditeljima, kod kojih su zabilježeni natprosječni rezultati bračne velikodušnosti, oko njih 50 posto izjavilo je da je “vrlo sretan” zajednicom. Među onima s nižim ocjenama velikodušnosti, samo oko 14 posto tvrdilo je da je “vrlo sretan”, navodi se u rezultatima istraživanja „Nacionalnog projekta brak“.

Već je poznato da su seksualna intimnost, predanost i komunikacija važni, međutim fokus na velikodušnosti dodaje novu dimenziju našem razumijevanju bračnog uspjeha. Iako se ovaj zaključak može činiti prilično očit, nije uvijek lako biti velikodušan prema partneru. Istaknuti istraživač braka, dr. John Gottman, kroz svoj rad utvrdio je da su uspješni parovi rekli ili učinili najmanje pet pozitivnih stvari na svaku negativnu interakciju sa svojim partnerom – a to nije jednostavan podvig.

“U braku očekujemo fer raspodjelu kada su u pitanju kućanski poslovi, briga o djeci i vjernost, ali velikodušnost ide i iznad redovnih očekivanja, s malim uslugama i dodatnim naporom da se bude ljubazan”, objašnjava dr. Bradford Wilcox s Univerziteta u Virginiji, koji je vodio istraživanje. “Živjeti taj duh velikodušnosti u braku, znači poticati pozitivni ciklus koji vodi do toga da oba supružnika su u prosjeku sretniji u braku.”

Socijalni naučnici se pitaju da li se taj pozitivni ciklus proteže na djecu. U studiji, koja je pratila razvoj 3-godišnjih blizanaca, izraelski naučnici su identificirali genetske predispozicije prema velikodušnosti, na koju se može dodatno uticati ponašanjem roditelja. Preliminarni rezultati pokazuju da djeca kojom se više bave roditelji, vjerovatnije će biti velikodušnija prema drugima, što može biti dobro za njihove buduće odnose, kao i njihovih roditelja.

“Vidimo značajne razlike u ponašanju roditelja”, rekao je dr. Ariel Knafo, glavni istraživač i psiholog na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu. “Dugoročno smo željeli biti u mogućnosti vidjeti da li dječja velikodušnost potiče od velikodušnosti roditelja ili obrnuto. Vjerojatno je oboje u pitanju.”

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here