“Uzrok bolesti leži između vaših ušiju!” : o teškoćama liječenja psihosomatskih pacijenata

0
338

Doktori su pretrpani pacijentima koji imaju takozvane psihomsomatske smetnje. Ljudi imaju simptome koji imitiraju razne bolesti. Često se pacijentu čini da ima tešku i neizliječivu bolest. Najveći dio vremena ljekar potroši pokušavajući pacijenta uvjeriti da uzrok simptoma leži u mozgu pacijenta, “između ušiju”.

Većina unutrašnjih organa stoji pod uticajem autonomnog, ili vegetativnog nervnog sistema. Ovaj sistem funkcioniše neovisno od naše volje. Tako mi ne možemo voljno ubrzavati ili usporavati rad srca, crijeva i želuca, ne možemo voljno uticati na rad bubrega, pokrete mokraćne bešike, izlučivanje žlijezda, znojenje, kontrakcije krvnih sudova, seksualne funkcije. Regulacija rada tih organa je prepuštena automatizmu. Kada se prepadnemo imamo ubrzanje rada srca, izlučivanja znoja, suženja krvnih sudova (blijedilo), povećanje krvnog pritiska, pojačan rad crijeva i kontrakcije mokraćnog mjehura, itd. Autonomni nervni sistem djeluje na organe povećavanjem ili smanjenjem koncentracije određenih hemijskih materija u krvi (humoralna regulacija), pri čemu najveći značaj imaju adrenalin, i njegov antagonist acetilholin.

Iako mi ne možemo direktno svojom voljom uticati na rad nabrojanih organa, ipak naše raspoloženje, emocije, mogu indirektnim putem uticati na rad autonomnog sistema. Između našeg mozga, kore velikog mozga gdje su centri za pojedine emocije, i autonomnih nervnih centara postoje asocijativne veze. To dovodi do toga da nesvjesno, stanje našeg mozga utiče na autonomne funkcije unutrašnjih organa.

Dugotrajna briga, strah, ranija negativna iskustva, preživljene stvari, utiču da dolazi do neravnoteže u autonomnom sistemu. Taj sistem se sastoji od simpatikusa i parasimpatikusa, koji djeluju suprotno (kao antagonisti) na pojedine organe. Naprimjer simpatikus preko adrenalina ubrzva rad srca, a parasimpatikus preko acetilholina usporava. Tako je sa svim organima. U normalnim situacijama ova dva sistema su u ravnoteži. U slučajevima poremećene regulacije dolazi do neravnoteže, jedan sistem preovladava nad drugim. Ranije se takvo stanje zvalo distonia neurovegetativa (neurovegetativna distonija).

Veoma je veliki broj organa na kojima se ispoljavaju psihosomatske smetnje. Najčešće su pogođeni srce i krvni sudovi ( poremećaji ritma srca, sklonost naglim promjenama visine krvnog pritiska, pa prema tome i sklonost glavoboljama i nesvjesticama, ili naglom gubljenu svijesti). Zatim digestivni trakt ( iritabilna crijeva, bolovi u stomaku, proljevi i zatvori, osjećaj nadutosti, podrigivanje, vjetrovi), urinarni trakt (često mokrenje, iznenadni nagon za mokrenjem), seksualni organi ( impotencija, prerana ejakulacija, frigidnost). Glavobolje, zujanje u ušima (tinitus),  nesanica, itd. imaju obično uzrok u nekim brigama i neriješenim konfliktima.

Problem u praksi je da namjerno, ili slučajno, smetnje koje opisuje pacijent  odgovaraju u potpunosti simptomima koji se pojavljuju i kod pravih, ponekad veoma teških bolesti. Zato doktor, ma koliko bio siguran da se radi o umišljenoj bolesti, mora prema protokolu za organsku bolest provesti sva potrebna ispitivanja. Onda se pojavljuje novi problem. Kad se pacijentu kaže da su svi nalazi u redu i da je isključeno postojanje, naprimjer raka nekog organa, kroz neko vrijeme se pojavljuje isti pacijent koji ima simptome raka, ali sada na drugom organu.

U takvim slučajevima je naravno potrebna i pomoć psihijatra, ukoliko doktor sam ne može umiriti pacijenta, i rasteretiti ga njegovih briga. U praksi kućni doktor obično nema vremena za to, i propisuje lijekove “za smirenje”, koji bi trebali da zamijene dugotrajni razgovor i stvaranje povjerenja kod pacijenta. Sa svoje strane pacijenti obično ne piju te lijekove, a izbjegavaju i psihijatra, jer “oni nisu ludi”.

Zbog svega ovoga je liječenje psihosomatskog bolesnika ponekad izvanredno teško. U nekim zemljama, kao naprimjer u Njemačkoj postoje specijalizovane klinike za takve slučajeve, pa čak i specijalizovane klinike za samo neke od simptoma (naprimjer za liječenje tinitusa, zujanja u ušima, koji pored toga što često ima organsku podlogu,često dolazi kao simptom umora, straha, brige, nedostatka  novca, itd).

I na kraju da se podsjetimo jednog starog vica. Neki čovjek umislio da je zrno kukuruza. Liječili ga, liječili u nekoj specijalizovanoj bolnici, i na kraju je on izjavio da on  nije zrno kukuruza. Oni ga otpuste kao izliječenoga. Taman što je izašao u dvorište, eto ga trči, sav zadihan, natrag u bolnicu.

“Eno”, kaže, “horoza u dvorištu!”

“Pa šta ti je briga, ti znaš da nisi zrno kukuruza” , kaže mu doktor.

“Jeste, doktore, znam ja, ali ne zna on!”

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here