Tešanj – BiH

0
192

Pod današnjim se imenom Tešanj prvi put spominje 1461. godine u Povelji kojom kralj Stjepan Tomašević svome stricu Radivoju Krstiću uz ostalo daruje “i na Usori grad Tešanj”.

Između 1463. i 1521. godine Tešanj je prelazio čas pod tursku, čas pod ugarsku vlast, a u vremenu od oko trinaest godina (1463-1476) Tešanj je bio središte Kraljevstva bosanskog i sjedište vojvode Radivoja Kotromanića, člana bosanske kraljevske loze. Kraljevstvo bosansko je tampon-država koju su uspostavili i potom dokinuli Turci. Tešanj će zatim biti središte nahije, a kasnije i kadiluka kojeg su činili tešanjska, maglajska i dobojska kapetanija, te varošica Novi Šeher. Kako je granica Otomanskog carstva pomjerana daleko na sjever, Tešanj je mogao živjeti i razvijati se u miru.

Na lijevoj strani rijeke Usore, na obroncima planina Dubrava i Borja, osnovan je 1531. godine Gazi Husrev-begov vakuf, sa selima Omanjska i Kuzmadanje (Komušina i Planje), a ćehaja tog vakufa postao je Gazi Ferhad-beg, sin Iskenderov, sestrić sultana Sulejmana Veličanstvenog, koji je osnovao svoj vakuf na desnoj strani Usore. I taj Ferhad-beg, koji se prvi put u povijesnim dokumentima spominje kao sudionik Mohačke bitke (1526), zapravo je najznačajnija ličnost za rani razvitak Tešnja.

On je graditelj glavne tešanjske džamije (Čaršijska ili Ferhadija) koju je, kako stoji u vakufnami, sagradio “za Božije robove koji obavljaju namaz nakon idolopoklonstva”.Još je 1559. godine uvakufio mekteb (osnovna škola) i medresu (srednja škola), han, trideset i dva dućana, mlinove, čifluke (feudalne posjede) Jablanica i Čaglići (danas sela), ogromnu svotu novca… Ferhad-beg je umro 1568. godine i sahranjen je pred svojom džamijom u Tešnju. Epitaf na njegovu nišanu najstariji je islamski natpis u ovom kraju.

Rano se u Tešnju pojavljuju školske institucije, a 1856. godine spominju se čak i tri medrese. Prije toga (1761) postojala je Hadži-Muhamedova muallimhana (učiteljska škola). Godine 1867. u tešanjskom kadiluku postojalo je 16 mekteba. Pravoslavna škola u Tešnju osnovana je 1833, a franjevacka 1837. godine u Sivši, selu kod Tešnja koje je centar katoličkog življa. Sivšu je 1842. godine posjetio fra Ivan Franjo Jukić “radi ustrojstva knjižnice”. Godine 1870. ustanovljena je kiraethana (čitaonica).

Valja spomenuti i muftiju (najviši muslimanski vjerski autoritet u jednom okrugu) Mustafu Šefki Užičanina koji je 1868. godine uvakufio vrijednu biblioteku. U historiji Tešnja bitna je i Gradina – utvrda koja dominira okolicom. Prostorno i po površini od 6.296 m2 Gradina spada među najznačajnija utvrđenja u Bosni i Hercegovini. Utvrda na ovom mjestu postojala je, kako su pokazala arheološka iskopavanja, još u prahistorijskom periodu. Kada se u XVII. stoljeću intenzivno počinje razvijati tešanjska caršija, sazidana je i Sahat-kula, visine 18,5 metara.

Sahat je ranije pokazivao vrijeme “alaturka”, a današnji sahat, koji pokazuje srednjoevropsko vrijeme, donesen je iz Beča 1890. godine i još uvjek dobro radi. Poklon je Fehim-bega Smailbegovića, što se vidi iz natpisa na njegovoj poleđini. Kad se, međutim, 1861-1864. godine gradi kolski put Sarajevo – Brod, a potom 1878. i pruga dolinom Bosne, Tešanj ostaje van tranzita i doživljava stagnaciju. Čak postaje i depopulaciono mjesto. Grad Tešanj imao je 1851. godine oko 9.000 stanovnika, a tu brojku ni do danas nije ponovno dostigao.
Veliki tešanjski srez ostao je i poslije austrougarske okupacije uglavnom u granicama ranije nahije i kadiluka. Današnja općina ima približno samo jednu trećinu teritorija što ju je srez imao do 1930. godine. U privrednom razvoju Tešanj i dalje stagnira, a Doboj i Teslić izdvajaju se i postaju samostalni srezovi. U naučnim krugovima Tešanj je posebno glasovit zbog vrijednosti koje krije njegova Narodna biblioteka.

Bibliotečka je tradicija u Tešnju vrlo duga, jer tu zapravo postoji kult knjige. I u tešanjskoj se pravoslavnoj crkvi nalazilo blago, čuvalo se preko stotinu vrijednih ikona nastalih u vremenu od XVI. do polovine XIX. stoljeća koje su za vrijeme agresije na BiH sklonjene i sačuvane, a zatim 12. januara 2000. godine neoštećene vraćene u Crkvu.

Međutim, ova zbirka je, vjerovatno krajem 2000. godine, odnešena u Bijeljinu – navodno privremeno, “radi stručne obrade i konzervacije”, pod okriljem noći, bez ikakve najave, a niti obavezne zakonske saglasnosti Zavoda za zaštitu spomeničkog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here