“Slučajno” sam ti zabio nož u leđa

0
77

Prije nekoliko dana sjela sam u gradu na kavicu. Nisam se ni sa kime bila dogovorila, nisam imala nikakav susret u planu, samo pijuckanje kavice, lagano čitanje novina, promatranje ljudi i nešto što ja zovem „mozak na pašu“.

Razmišljajući da li da uzmem neke ozbiljne novine ili lagano štivo, osjetila sam kako me netko zagrlio uz „Čovječe, tebe nisam vidjela sto godina“. Bila je to moja prijateljica Danijela, koju zaista nisam vidjela dosta dugo. Do prije nekoliko godina radile smo u istom poduzeću, a onda sam ja promijenila poslodavca. Nekoliko mjesec nakon mene isti je potez povukla i ona, tako da smo sada obje radile u potpuno različitim branšama i zaista smo se rijetko sretale. Zato mi je, dijelomično, bilo drago da ju vidim, iako je moja ideja za mirnom kavicom ostala nerealizirana. No, dobro, ne može uvijek biti kako ja hoću. Nakon uvodnih osnovnih  informacija o tome tko je gdje, da li još uvijek imamo iste brojeve telefona, muževe, dečke i slično, uslijedila je priča koja se sigurno dogodila i velikom dijelu vas koji ovo čitate:

„Moram ti ispričati što mi se prošli tjedan dogodilo. Ma, poludjela sam. Zamisli, u utorak ujutro imali smo kolegij. Naš direktor je obožavatelj kolegija i projekata, pa je tako i u utorak odredio da ćemo kolega i ja napraviti prvo analizu, a zatim temeljem te analize prijedlog aktivnosti. Rok nam je bio četvrtak. Ti znaš da sam ja štreber i da uvijek zapisujem sve sa sastanaka, pa je tako bilo i ovaj put. Za razliku od mene, moj kolega nije baš bio raspisan. Kad je kolegij završio, nećeš vjerovati, on mene pita da šta mi zapravo stvarno moramo napraviti. Zamisli, ne da nije zapisao, nego nije to niti zapamtio, a od kraja kolegija prošlo je ravno trideset sekundi. Već sam tu bila lagano rezignirana, ali još uvijek mi se nekako činilo sve u redu. Uglavnom, u tom trenutku nisam, kao i obično, imala dvadeset hitnih stvari koje moram obaviti u sljedećih pet minuta, pa sam odmah napravila za sebe i za kolegu u mailu informaciju o tome što tko treba napraviti, a onda sam odmah i napravila svoj dio analize. U roku sat i pol to sam mu sve poslala i lijepo sam mu napisala da kada on završi svoj dio analize, neka mi to pošalje, pa ćemo zajedno sjesti pola sata, napraviti zaključke i poslati diši. Još mu napišem da vodi računa o tome da to mora napraviti najkasnije do četvrtka u 13 sati, jer u dva imamo sastanak koji bi mogao potrajati, pa je pitanje da li ćemo nakon toga stići sve napraviti i predati, a rok nam je četvrtak. I tako ti ja lijepo sve to pošaljem mojem kolegi Marku. U četvrtak ujutro zove mene diša na neki kratki dogovor. Lijepo mi razgovaramo, dogovorimo se što, kada i kako treba napraviti, ja to sve zapišem, predam mu neke dokumente na potpis i slično. Završimo sve što smo trebali, odnosno barem sam ja tako mislila, kad veli meni diša da mu je Marko poslao gotov onaj zadatak koji nam je dao u utorak i da neka ja pogledam što je on napravio, neka napravim svoj dio i pošaljem natrag. Ja pogledam što je on to poslao, a on poslao sve ono što sam ja napravila i poslala njemu plus doslovce samo jedna rečenica dužine sedam riječi. Prolupala sam. Jednostavno je uzeo sve što sam ja napravila i potpisao se na to, kao on je gotovo na vrijeme, a ja to nisam još niti pogledala, a kamoli napravila. Srećom, ti znaš da ja nemam dlaku na jeziku, pa sam ja lijepo odmah diši rekla da je sve to, osim te jedne rečenice, ionako sve ono što sam ja već u utorak napravila, tako da ja to ne trebam više gledati, a da bi Marko trebao otići na kraći seminar iz područja timskog rada i autorskih prava. Odmah čim sam izašla, otišla sam do Marka. Rekla sam mu da to što je napravio nije fer, da se potpisao na ono što sam ja napravila i da sam otvoreno sve rekla direktoru. Također sam ga upozorila, znaš na onaj moj ne-suptilan način, da ako mi još jednom tako zabije nož u leđa, da može zaboraviti kolegijalne odnose, otvorenu komunikaciju i fer igru. Nije mu bilo svejedno, ali ne zato što se to sve dogodilo, nego zato što ne voli otvorenu igru. Ne zna se suočiti s nekim licem u lice. Ako treba raditi iza leđa, tu je odličan. Međutim, htjela sam da zna da se sa mnom tako ne može raditi i da to neću tolerirati. Mislim da sam dobro reagirala, ali sam svejedno još uvijek zbog toga nervozna. Što ti misliš o svemu tome?“

Razmislite!

Ukoliko želite djelovati uvjerljivo i profesionalno, nikada nemojte propustiti biti prijateljski raspoloženi prema kolegama, a to znači da ćete biti i od pomoći članovima tima. Osoba koja ne gradi povjerenje u timu, težak je suradnik s kojim se nije jednostavno boriti. Takvi ljudi nikada aktivno ne slušaju, žele da je njihova riječ zadnja te su vrlo natjecateljski raspoloženi i često se natječu s drugima oko privilegija i moći, ali na način da su skloni raditi drugima iza leđa. U razgovoru s takvim ljudima nemojte pokazivati razočaranje i biti tužni zbog nekolegijalnog odnosa, već budite čvrsti, pribrani i zauzmite jasan stav o takvom ponašanju. Nemojte očekivati da se te osobe promijene niti počnu ponašati po vašim željama, jer oni nemaju isti sustav vrijednosti kao osobe spremne na suradnju i pošten odnos. Ukoliko želite graditi povjerenje, ne tražite od drugih ono što vi nikada ne biste htjeli učiniti. Isto tako, ne pružajte beskonačnu podršku onim članovima tima koji su iznevjerili vaše povjerenje ili nisu motivirati za ostvarenje ciljeva organizacije.

Što se zapravo dogodilo?

Ova priča zadire u međuljudske odnose, poslovnu komunikaciju, povjerenje među suradnicima i još cijeli niz područja, a u tako kompleksnoj situaciji teško je donijeti pravu odluku. Poslovna komunikacija u timu podrazumijeva da aktivno slušamo jedni druge, doprinosimo u razvoju posla, predlažemo, savjetujemo, postavljamo pitanja i usmjeravamo se prema sadašnjem i budućem poslovanju. Povjerenje je teško steći, ali vrlo jednostavno ga možemo izgubiti. Povjerenje se gradi, u njega se ulaže trud, vrijeme i energija. Zadatak menadžera je da grade i potiču povjerenje u organizaciji, a to je rezultat naše međuovisnosti. Ovisimo o drugima u timu, računamo na njihovu pomoć i svjesni smo rizika da se može dogoditi da nečiji rezultati namjerno ili nenamjerno neće biti dovoljni za ostvarenje poslovnog cilja. Povjerenje potiče motivaciju i produktivnost, a smanjuje razinu stresa.

Što učiniti?

Važno je prihvatiti različitosti između članova tima i sebi priznati da nemaju svi isti osjećaj za pravdu i poštenje.  Poznavanje suradnika ključ je gradnje dobrih odnosa, stoga je važno organizirati formalna i neformalna druženja u kojima ćete bolje upoznati suradnike i zaključiti što od koga možete očekivati. Promijeniti drugoga koji se ne ponaša profesionalno rijetko ćete uspjeti, ali važno je da mu date jasno do znanja što mislite o takvom ponašanju te svoje radne aktivnosti planirate na način da uzmete u obzir osobnost suradnika. Ukoliko ste primorani raditi s teškim osobama, napravite svoj vlastiti plan komunikacije i načina suradnje s takvim ljudima. Prilagodite se uvijek situaciji i pratite učinkovitost kako biste izvukli pouku za sljedeću sličnu situaciju.

(iz knjige Vražja posla, autorice dr. sc. Elvira Mlivić Budeš i mr. sc. Nataša Trojak)

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here