Rumunski rulet

0
113

Nemar, nesposobnost i snažan uticaj industrije igara na sreću izazivaju sumnje u pogledu spremnosti Rumunije da se suprotstavi skrivenoj pošasti ovisnosti o kocki.  

illustration

Diana Mesesan – Bukurešt, Buziaș, Helsinki

Jednog hladnog i kišnog popodneva u aprilu, Dan je hodao ulicama Bukurešta povijen ispod kišobrana.

Kao što pokazuje poneka sijeda u njegovoj kosi, uskoro će napuniti 40 godina.  

Osim nekoliko sijedih vlasi, na Danovom vitkom tijelu nema tragova ovisnosti koja traje već 20 godina. Oči iza naočala s tankim okvirom nisu crvene, na rukama nema modrica i tragova uboda.  

Zaputio se u kockarnicu u zabačenom i zapuštenom dijelu prijestolnice, nedaleko od mjesta gdje radi, uvjeren da je već izgubio gotovo sve što se može izgubiti.  

“Ljudi vjeruju da se svi rađamo spremni da se izborimo za opstanak”, kaže Dan (što je izmišljeno ime kojim je zaštićen njegov pravi identitet). “Ali priroda nije takva.”

Kockarnice su preplavile Rumuniju nakon otvaranja prve kladionice na glavnoj željezničkoj stanici u Bukureštu u proljeće 1990., samo nekoliko mjeseci pošto je u narodnom ustanku srušen komunistički režim, a diktator Nicolae Ceaușescu na Božić izveden pred streljački vod.

U pokušaju da zauzda njihovo dalje umnožavanje, rumunski parlament je u maju 2015. usvojio zakon o igrama na sreću koji je, između ostalog, uključivao mjere koje trebaju riješiti problem ovisnosti o kocki.   

Ali istraživanje obavljeno u okviru projekta “Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu” baca sumnju na spremnost rumunskih vlasti i industrije igara na sreću da se zaista uhvate ukoštac s tim problemom.

Odgovornost za rješavanje problema ovisnosti zakonom je prenijeta na organizatore igara na sreću, koji od njih profitiraju, a psiholozi koji su angažirani da pomažu ljudima kao što je Dan i sami imaju ekonomski interes u ovoj industriji. Do danas nije zabilježen napredak u sprovođenju mjera za suzbijanje ovisnosti.  

“Interes zaštite zdravlja podređen je interesima privatnih kompanija”, izjavio je Eugen Hriscu, psihijatar i osnivač nevladine organizacije “Aliat”, koja se bavi različitim oblicima ovisnosti.  

“Za rumunsku državu problem ovisnosti kao da ne postoji”, izjavio je on. “U toj oblasti vlada haos, od čega koristi imaju samo dileri.”   

insajderi

Insajderi

Prema podacima Evropske federacije za igre na sreću i zabavu, od 2004. do 2013. godine broj slot mašina u Rumuniji se učetverostručio i dostigao brojku od 62.000.  

Od izdavanja licenci i dozvola za igre na sreću država je 2014. godine inkasirala 147 miliona eura, objavila je Nacionalna uprava za igre na sreću (ONJN), državno tijelo koje kontrolira ovu industriju. Oko 87 posto tog iznosa potiče od vlasnika slot mašina, koje siromašni i ovisnici najradije koriste. Prihod države je 2015. godine porastao na 266 miliona eura.

Eksperti upozoravaju da ti podaci govore o širenju ovisnosti u drugoj najsiromašnijoj zemlji Evropske unije, kao i o neadekvatnoj regulativi, ne samo u Rumuniji već u svim zemljama Balkana. Siromašne balkanske države vide kocku kao bezazlen i koristan izvor prihoda.   

U istraživanju koje su 2016. godine sprovele dvije glavne organizacije za igre na sreću u Rumuniji – “Romslot” i Udruženje rumunskih kladioničara – broj ljudi koje industrija opisuje kao “problematične igrače” procijenjen je na oko 98.000. Ukupan broj stanovnika Rumunije je nešto manji od 20 miliona.   

Hriscu tvrdi da je broj ovisnika sigurno veći i da se mjeri stotinama hiljada. Sorin Constantinescu, direktor rumunskog udruženja vlasnika kazina, izjavio je za BIRN: “Problem ovisnosti o kocki pogoršao se u nekoliko posljednjih godina. Kao organizatori igara primjećujemo da ovisnika ima više nego ranije.”

Constantinescu kaže da i sami organizatori osjećaju potrebu da “naglase da igre na sreću trebaju biti prije svega zabava, a ne način da se uništi porodica”.

“Želimo zaraditi novac, naravno, ali ne po cijenu uništavanja ljudskih života”, kaže on. “Matematika igara na sreću je jednostavna. Novac nam se na kraju uvijek vrati, ali trudimo se da naše metode budu prihvatljive i fer onoliko koliko je to moguće, da ne guramo ljude u ovisnost.”     

Ali kritičari industrije igara na sreću ne misle tako.

Zakon usvojen u maju 2015. nalaže osnivanje “fondacije za zaštitu javnog interesa” koja će biti nadležna za sprovođenje programa za sprečavanje i tretiranje ovisnosti o kocki. U njenom upravnom odboru nalaze se najveća rumunska udruženja organizatora igara na sreću.  

Zakon također predviđa osnivanje fonda za borbu protiv ovisnosti kojim bi upravljao ONJN. Svaka kompanija bi trebala ulagati u fond 1.000 eura godišnje, dok bi za online operatere i Nacionalnu lutriju doprinos iznosio 5.000 eura. U pitanju je industrija za koju neki eksperti procjenjuju da ostvaruje godišnji dohodak od jedne milijarde eura.  

Međutim, ni fondacija ni fond do danas nisu osnovani.

Ukoliko budu ustanovljeni, ONJN i jedan od velikih organizatora igara, kako su izjavili, oslanjat će se na iskustva iz vlastitog programa za suzbijanje ovisnosti koji je razvijan unutar industrije pod imenom “Odgovorno kockanje” http://jocresponsabil.ro/. To je jedini program tog tipa u zemlji, a vode ga dvije psihologinje – Leliana Parvulescu i Steliana Rizeanu.    

Među klijentima psihološke konsultantske firme “Zivac” http://zivac.ro/portofoliu.html koju vodi Leliana Parvulescu, nalazi se kompanija “Game World”, koja je u vlasništvu bukureštanske kompanije “Game City SRL” i Udruženja rumunskih kladioničara.   

Leliana Parvulescu je za BIRN izjavila da je njen konsultantski angažman za kompaniju “Game World”, fokusiran na “komunikaciju i individualni razvoj”, okončan prije nego što je 2012. godine ušla u program “Odgovorno kockanje”, te da je njen rad za Udruženje rumunskih kladioničara ograničen na pružanje savjeta za suzbijanje ovisnosti.     

Izjavila je da ona u tome ne vidi nikakav sukob interesa.

“Industrija želi da u kockarnicama bude što više ljudi koji se dobro zabavljaju. Mi, psiholozi iz programa ‘Odgovorno kockanje’, imamo isti interes – što više igrača koji se zabavljaju, baš kao da su otišli u kino ili pozorište.”     

Pedesetsedmogodišnja Steliana Rizeanu također je imala direktan interes u industriji čije ovisnike sada treba da liječi.

Prema podacima iz rumunskog registra kompanija, Steliana Rizeanu i njen suprug Radu osnovali su 1994. godine kompaniju pod imenom “Rino Trading”, registriranu za organizaciju igara na sreću i klađenja. Kompanija je registrirana na istoj adresi kao i psihološka klinika “Aquamarin”, koju ona vodi, a u koju se upućuju ovisnici u okviru programa “Odgovorno kockanje”.  

Rizeanu je za BIRN izjavila da je kompanija “Rino Trading” obustavila poslovanje 2009., jednu godinu prije nego što je ona angažirana da radi na programu “Odgovorno kockanje”. “Rino Trading” se i dalje nalazi u registru kompanija, ali nije u aktivnom statusu.  

Steliana Rizeanu također smatra da u njenom slučaju nema sukoba interesa.

“Prvo, zato što čitav program ‘Odgovorno kockanje’ ionako sponzorira industrija igara na sreću. Zašto? Zato što ni njima ne trebaju ovisnici o kocki. Ovisnik je, prije svega, neko ko nema novca, to je igrač koji pravi probleme u igraonicama i kazinima, kako zaposlenima tako i drugim igračima, kao pijanac u luksuznom restoranu.”

U udruženju organizatora igara na sreću “Romslot”, koje je važan učesnik u programu “Odgovorno kockanje”, rekli su da im nije bilo poznato da je Steliana Rizeanu i sama imala kompaniju koja se bavila organizacijom igara na sreću, ali smatraju da to nije problem, “pod uslovom da dobro obavlja posao u okviru programa”.     

“Iskreno govoreći, nismo na to obraćali pažnju kada smo razmatrali njene kvalifikacije”, izjavila je za BIRN direktorica “Romslota” Violeta Radoi. “Interesiralo nas je samo njeno profesionalno iskustvo. Ona obučava druge instruktore. Predaje na univerzitetu, objavila je nekoliko knjiga.”

Bogati ili siromašni?

Natasha Dow Schüll http://www.natashadowschull.org/, kulturna antropologinja na Univerzitetu u New Yorku i autorica knjige Ugrađena ovisnost, smatra da je industrija igara na sreću uložila mnogo truda u stvaranje “mita” da se većina ljudi umije “kockati samo zabave radi i da to nikome ne nanosi štetu, kao da smo fizički imuni na ovisnost. S tim što postoji jedna manja grupa ljudi koji zaista imaju problem”.   

Međutim, istraživanja u Australiji, Kanadi, na Novom Zelandu i u Sjedinjenim Državama pokazuju da 40-50 posto prihoda industrije potiče upravo od ljudi koji imaju problema s kockom, što izaziva ozbiljne sumnje u pogledu motiviranosti industrije da im pomogne.   

Prema anketi http://www.romslot.ro/stiri-ro/item/42-românii-participă-la-jocurile-de-sloturi-pentru-distracție-și-socializare koju su 2012. godine naručili organizatori igara na sreću u Rumuniji, a čiji su rezultati objavljeni na internetu, prosječan dohodak prosječnog rumunskog korisnika slot mašina iznosio je 290 eura. Prosječna mjesečna zarada u Rumuniji te godine iznosila je 342 eura.    

Uprkos tome, Steliana Rizeanu prosječne rumunske kockare opisuje kao bogate ljude.

“Igraonice i kazina najčešće posjećuju ljudi koji imaju novca, oni koji se mogu kockati u veće iznose”, tvrdi ona. “Organizatorima ne trebaju taksisti koji u igraonici potroše sve što imaju, pa im poslije na vrata dolaze njihove uplakane supruge.”      

Prema istraživanju http://www.pc.gov.au/inquiries/completed/gambling-2009/report Vlade Australije iz 2010., rizik razvijanja ovisnosti uvećava se blizinom i dostupnošću igraonica.

Ali stručnjaci iz programa “Odgovorno kockanje” to negiraju. “Kod nas je drugačije”, tvrdi Leliana Parvulescu. “Ako [Rumun] želi da se kocka, on će pronaći igraonicu. Ako ne želi, neće je ni tražiti.”  

Na pitanje koje eksperte su konsultirali u vezi s problemom ovisnosti o kocki, iz ONJN-a su nam odgovorili da sarađuju s programom “Odgovorno kockanje”. Ipak, oni i dalje ne smatraju da je ovisnost o kocki urgentan problem.  

“Ako znate da takav problem postoji, dajte nam brojke. Mi kao institucija ne raspolažemo ni nadležnostima ni statistikama na osnovu kojih bismo došli do takvog podatka”, izjavila je za BIRN Odeta Nestor, direktorica ONJN-a, u svom uredu u Bukureštu, gdje smo pronašli primjerak lokalnog časopisa posvećenog industriji igara na sreću s njenom slikom na naslovnoj strani.     

Prije nego što se priključila ovoj organizaciji osnovanoj 2013., četrdesetogodišnja Odeta Nestor je radila kao finansijska direktorica u više kazina u Rumuniji.   

“Mediji trube samo o samoubistvima (povezanim s kockom)”, kaže ona, “a znate li koliko ljudi izvrši samoubistvo zbog ljubavi ili dugovanja banci.”  

Rumunija nije jedini primjer evropske zemlje koja je borbu protiv ovisnosti povjerila upravo organizatorima igara na sreću. Ipak, kritičari tvrde da je opasnost u slučaju Rumunije veća zato što su propisi ovdje labaviji, a država ne konsultira i ne angažira nezavisne stručnjake koji nisu direktno povezani s organizatorima.       

Hriscu iz nevladine organizacije “Aliat” je izjavio da je “nivo regulacije veoma nizak. Zbog odsustva odgovarajućih propisa, na kraju su uvijek dileri na dobitku”.   

Cristian Pascu, jedan od osnivača Rumunskog udruženja organizatora i proizvođača igara na sreću, priznaje da “tu postoji izvjestan sukob interesa”.  

Ipak, on tvrdi: “Mi smo najkvalificiraniji za pružanje pomoći jer poznajemo sve tajne ovog posla. Možemo obrazovati potrošače i pomoći im da to shvate kao zabavu, da shvate da u kockarnicu odlaze da se provedu i zabave, a ne da se obogate. Kockajte se odgovorno. Nažalost, to nije u prirodi igrača u Rumuniji.”   

Slot mašine, kaže on, podstiču “mazohističku crtu kod igrača. Zadovoljstvo, bol, zadovoljstvo, bol, smjenjivanje dobitaka i gubitaka doprinosi lučenju dopamina i serotonina”.

bogati 

Besplatna hrana i piće

Situacija u Rumuniji je donekle slična situaciji u drugim zemljama istočne Evrope, gdje su velike zapadne kompanije koje se bave igrama na sreću otkrile novo tržište devedesetih godina, poslije pada komunizma. Propisi ovdje nikada nisu uhvatili korak sa stvarnošću.    

U Rumuniji, prošlo je samo nekoliko mjeseci između pogubljenja Ceaușescua i njegove supruge Elene i otvaranja prve velike igraonice na bukureštanskoj željezničkoj stanici Gara de Nord. Igraonicu je otvorila podružnica austrijskog giganta “Novomatic” u saradnji s rumunskim fudbalskim klubom “Rapid”.  

U igraonici je bilo 80 slot mašina u drvenim kućištima.  

“Mnoštvo ljudi je čekalo ispred igraonice, gurali su vrata da im što prije otvorim”, sjeća se Cristian Pascu, koji je karijeru počeo kao inženjer u igraonici i s vremenom dogurao do suvlasnika. “Toliko su bili željni pokera poslije revolucije.”

Dan se počeo kockati polovinom devedesetih, kao dvadesetogodišnji student sa veoma malo novca. Kaže da je počeo odlaziti u kazina s prijateljima zbog besplatne hrane i pića kojima su mamili mušterije.    

“Besplatna hrana i piće su naizgled čist gubitak za kazino, a to je zapravo investicija u nove generacije ovisnika”, kaže Dan. Dok je devedesetih godina trajala surova istočnoevropska tranzicija u kapitalizam, kaže on, “kazino je nudio nadu”.   

ONJN procjenjuje da Rumunija danas ima 70.000 slot mašina.  

Njihov visoki potencijal za stvaranje ovisnosti, smatraju stručnjaci, proističe iz brzine kojom se isplaćuju dobici.

Takve mašine su 2007. zabranjene u Norveškoj, gdje je industrija igara na sreću pod kontrolom države.  

“Broj poziva na otvorenoj liniji za pomoć opao je za 50 posto u odnosu na saobraćaj prije zabrane mašina”, izjavio je za BIRN Rune Timberlid, viši savjetnik u norveškoj upravi za igre na sreću.   

  • “Kazino je nudio nadu” – ovisnik o kocki Dan o industriji igara na sreću poslije Ceaușescua.

U Finskoj, gdje su igre na sreću nacionalizirane kao i u Norveškoj, veliki dio prihoda se usmjerava na društveno korisne svrhe, uključujući tretman ovisnika.

Mada ih, kao i u Rumuniji, finansira sama industrija igara na sreću, nadležni za borbu protiv ovisnosti u Finskoj nastupaju veoma oštro u svojoj borbi za ovisnike.  

Mari Pajula, šefica organizacije “Peluuri” http://www.peluuri.fi/en, finskog ekvivalenta programa “Odgovorno kockanje”, izjavila je da njena organizacija nastoji održati zdravu distancu u odnosu na industriju igara na sreću.   

“Kritiziramo način na koji kompanije reklamiraju svoje proizvode. Kritiziramo politike distribucije, činjenicu da se slot mašine nalaze u svakoj prodavnici”, izjavila je Mari Pajula za BIRN.  

“To je ono što je dobro u finskom sistemu – možemo ih kritizirati iako nas oni finansiraju.”  

Corinne Björkenheim, koja vodi kliniku za ovisnike o kockanju u Helsinkiju, krovnu organizaciju za tretman ovisnosti, izjavila je: “Idealno bi bilo da su industrija igara na sreću i programi tretmana ovisnika potpuno razdvojeni.”  

Zakonska pometnja

Nestor iz ONJN-a u Rumuniji kaže da je kašnjenje u osnivanju fondacije i fonda za borbu protiv ovisnosti posljedica nejasno definiranog odnosa između tih institucija.   

Doru Gheorghiu, izvršni direktor Udruženja rumunskih kladioničara, jedne od organizacija koje finansiraju program “Odgovorno kockanje”, također je izjavio da zakon nije jasno definirao kako će se fondacija osnovati.   

A onda je dodao: “Mogu vam garantirati da u 90 posto slučajeva, osoba zapravo nema problem s kockom. U pitanju su neki drugi problemi.”

BIRN je uputio pitanje Ministarstvu zdravlja, Institutu za javno zdravlje i Nacionalnom centru za mentalno zdravlje i borbu protiv droga – da li su konsultirani o tome kako bi trebalo organizirati borbu protiv ovisnosti o kockanju.   

Sve tri institucije su odgovorile da nisu konsultirane i da nemaju nikakve programe za borbu protiv ovisnosti o kocki.  

Hriscu iz nevladine organizacije “Aliat” smatra da je izostajanje organizirane akcije opasno.  

“Razgovarao sam s mladim ljudima u malim rumunskim gradovima. Igraonica je danas jedino javno mjesto na kojem se okupljaju i gdje provode vrijeme, to je centar njihovog društvenog života”, kaže on.

Još je sipila kiša kada je Dan ušao u igraonicu i sjeo za elektronski rulet. Ovde nema dilera, nema čipova, pred njim je samo ekran.   

Dan se vratio kocki. Više ne živi sa suprugom i djetetom. Ponovo je u roditeljskom stanu i ponovo provodi noći kockajući se, kao u mladosti. Upoznao je novu generaciju ovisnika, mladića koji danju rade u supermarketima ili voze taksi, a onda noću troše zaradu u igraonici.  

U junu je na svoju “Fecebook” stranicu postavio videosnimak švicarske dugoprugašice Gabriele Andersen-Schiess https://en.wikipedia.org/wiki/Gabriela_Andersen-Schiess iz završnice maratona na Olimpijadi u Los Angelesu 1984. godine, kada su je noge zamalo izdale dok je s krajnjim naporom teturala prema ciljnoj liniji. Gabriela je postala simbol ljudske izdržljivosti.    

“Takav je i život ovisnika”, izjavio je Dan. “Oni koji uspiju preživjeti plaćaju visoku cijenu”, rekao je. “Svaki korak i svaka sekunda su ispunjeni bolom i patnjom.”

  

Diana Mesesan je novinarka iz Bukurešta. Ovaj članak je nastao u okviru projekta Balkanske stipendije za izvrsnost u novinarstvu, uz podršku Fondacije ERSTE i Fondacija za otvoreno društvo, u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom.

Nekoliko mladića u farmericama i majicama trčalo je za loptom na terenu ispred zgrade obasjane ljetnim suncem. Da nije rešetki na prozorima zgrade, izgledali bi kao srednjoškolci na odmoru.

“Najviše što sam uspio da izdržim da ne priđem slot mašini bilo je sedam meseci koje sam proveo u zatvoru”, rekao je Аlexandru, osamnaestogodišnjak iz Bukurešta.

 

Kao i mnogi drugi prijestupnici u zatvorskoj jedinici za mlade u Buziaşu na zapadu Rumunije, Alexandru je ovisnik o kocki. Počeo je kad je imao 15 godina, bježao je iz škole, radio povremene poslove. Kad nije bilo posla, krao je da bi došao do novca za kockanje.

  

BIRN je od Državne uprave za zatvore dobio dozvolu za pristup jedinici. Intervjuirani su samo oni prijestupnici koji imaju 18 ili više godina i pristali su na razgovor.

Rumunska uprava za igre na sreću (ONJN) i kompanije koje igre organiziraju, često naglašavaju koliko je važno da se maloljetnici zaštite od kockanja.

  

Zakon zabranjuje kockanje mlađima od 18 godina. Organizatori imaju pravo da traže dokaz o starosti, ali mladići zatvoreni u Buziaşu kažu da se to pravilo lako zaobilazi.  

Organizatori igara na sreću ne traže od igrača da se registriraju, pa pristup igrama ne podrazumijeva korištenje identifikacijske kartice, kao u nekim evropskim zemljama.  

Mladi prijestupnici su u razgovoru objašnjavali da su dobili pristup mašinama zato što su: (a) “poznavali zaposlene”, (b) “zaposleni su bili dobri, pa su ih pustili unutra”, (c) “tražili su identifikacijski dokument, ali ga nisu pogledali”, (d) “ulazili su u grupi sa starijim igračima” i (e) “govorili su nam da se sakrijemo u toalet ako naiđe policija”.

Psihijatar Eugen Hriscu iz nevladine organizacije “Aliat” izjavio je da su se mnogi ovisnici o kocki koje je imao prilike sresti počeli kockati kada su imali 14 ili 15 godina. Mnogi od ovisnika s kojima je BIRN razgovarao potvrdili su da su počeli kao mlađi tinejdžeri.]

 

Koledž “Goldsmiths” Univerziteta u Londonu objavio je 2013. godine izvještaj http://www.gold.ac.uk/gamblingineurope/report/ pod naslovom Fer igra: Kako se istražuje problem kockanja.

Poslije istraživanja obavljenih u Ujedinjenom Kraljevstvu, Evropi, Australiji, Sjevernoj Americi, Hong Kongu i Makauu, glavni nalazi su bili sljedeći:

* Ideja “problematičnog kockanja” je politički korisna. Tako se pažnja usmjerava na pojedince, umjesto na odnose između industrije, države, proizvoda i politika

* Istraživanje kockanja u velikoj mjeri zavisi od podrške industrije igara na sreću

* Programi finansiranja kao prioritet nameću banalna pitanja: istraživači nemaju slobodu da razviju kritičke alternative ukoliko žele da im finansiranje ne bude uskraćeno  

* Uticaj industrije na istraživanja nije dovoljno transparentan i ne postoji kodeks ponašanja kojim se reguliraju ova pitanja   

* Industrija igara na sreću raspolaže najpreciznijim i najkompletnijim podacima, ali rijetko ih stavlja na raspolaganje istraživačima

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here