Rak pluća (bronha): epidemija opake bolesti

0
211

Iako je medicinski možda pravilnije govoriti o raku bronhija, ipak ću ovdje govoriti o raku pluća, pošto se ovdje radi o popularnom tekstu za široku populaciju, gdje se uobičajeno govori o raku pluća.

Na holandskom jeziku se rak pluća zove longkanker. Riječ je o bolesti koja je kod muškaraca najčešća forma raka. Šezdesetih godina na šest muškaraca, oboljevala je jedna žena, osamdesetih na četiri muškarca jedna žena, a danas je taj odnos 2:1. Smanjenje ove razlike nastaje jer danas i žene sve više puše, posebno cigarete.

Prije rata (II svjetskog) umiralo je u Holandiji od ove bolesti godišnje svega oko 300 muškaraca, a godine 1976 dvadeset puta više, 6000, znači svaki dan skoro dvadeset ljudi dnevno je tih godina umirao od raka pluća. Godine 2003 bolovalo je u Holandiji od raka pluća 6000 muškaraca i 3000 žena.
Najčešća forma raka pluća je rak pločastih stanica, koji ima vezu sa pušenjem cigareta. Porijeklo raka su ćelije koje su dio sluznice bronhija, a koja obavija unutrašnji lumen bronhija- vazdušnih puteva u plućima. Pored ovoga postoji i nekoliko drugih formi plućnog raka. Ova razlika je za nas od male važnosti. Zavrsetak bolesti je kod svih vrsta sličan, iako je rast tumora kod nekih oblika usporeniji. Rak pluća, doduše rjeđe, može nastati i iz epitela koji ispunjava unutrašnju površinu plućnih mjehurića (alveola).

Ova forma raka nastaje često kod osoba koje su radile sa azbestom.
Postoje i dobroćudni tumori pluća. Takav je adenom pluća. Međutim, i on, ako dugo postoji, može poprimiti maligne karakteristike.
Maligni tumor pluća se javlja znači prvenstveno kod muškaraca, iznad četrdeset, odnosno četrdeset pet godina. Stanovnici velikih i srednje velikih gradova imaju više šansi da ga dobiju.

To je vjerovatno u vezi sa onečišćenjem zraka u gradovima. Postoji ustvari stanovište da bi se bez pušenja broj slučajeva raka pluća smanjio za devedeset posto, odnosno da bi od današnjeg broja koja se pojavljuje, ostala samo desetina. Veću šnasu da obole imaju osobe koje i inače boluju neku plućnu bolest, kao osobe sa hroničnim bronhitisom, te ožiljnim promjenama poslije preležale tuberkuloze ili neke druge upalne bolesti.
Prvi simptomi raka pluća su obično nekarakteristični. Međutim neko ko nikad nije kašljao, ako dobije uporan kašalj, koji ne prolazi, treba da ide doktoru. Takođe neko ko inače kašlje, ako primjeti da to postaje strašnije i nekako drugačije zvuči, takođe treba da se javi doktoru. Uz kašalj obično ide i ispljuvak (sputum). Posebno je alarmantno ako u ispljuvku ima tragova krvi, odnosno ako je ispljuvak malinaste boje. Ponekad se može javiti i manja temperatura, jer se oko tumora formira upalna reakcija. Tako simptomi karcinoma mogu biti isti kao simptomi bezazlene gripe.
Znači ako se kod pedesetogodišnjaka ( ili starijeg, naravno) u kratkom vremenu pojave nekoliko puta ovakvi simptomi akutnog bronhitisa, odnosno upale pluća, potrebno se javiti doktoru i tražiti (ako on to sam ne predloži) šire ispitivanje.
Tumor u dišnim putevima izaziva suženje dišnog puta (bronha), što se može ispoljavati zaduhom, odnosno da kod napora dolazi lako do “zadihavanja”. Takođe se može pojaviti šištanje u prsima. To je u slučaju da se tumor razvija u nekom većem bronhu. Ako se tumor razvija u malom bronhu, onda se ne pojavljuje niti jedan od ovih znakova, pa se tumor otkrije kada je već razvijen. Takvi se tumori naprimjer otkriju slučajno kod rentgentskog snimanja.
Pojava “sjene na plućima” (kod RTG snimka) je uvijek ozbiljna stvar (da ne kažem fatalna, kako piše u originalnom holandskom tekstu). Dok je nekad davno tuberkuloza pluća bila najčešća sjena na plućima, danas smo sretni ako pacijentu možemo da kažemo da je sjena tuberkulozne prirode, ili je porijeklom od neke druge upalne promjene. Sjene na plućima su međutim ponekad i metastatski tumori porijeklom sa različitih lokacija, naprimjer metastaza raka štitaste žlijezde, raka dojke, prostate, itd.
Izgleda ipak, da smo za eksplozivnu epidemiju raka pluća sami krivi. Pušenje i onečišćenje zraka u tome igraju glavnu ulogu.
Iako se medicinskim statistikama može ponekad zamjeriti da uspostave vezu između stvari koje nisu u međusobnoj vezi, to se za vezu pušenja i učestalosti raka pluća zasigruno ne može reći. Nepouzdani rezultati veze pušenja i oboljevanja dobijaju se većinom ako se radi na nedovoljno velikom uzorku. Ispitivanja veze pušenja i raka pluća su počela pedesetih godina i rađena su na velikim uzorcima. Ovi rezultati su pokazali ne samo da postoji ta veza, nego da šansa za dobijanje raka pluća postaje veća ako se ranije počne pušiti, a povećava se sa dnevnom količinom popušenih cigareta.

Pušači imaju deset puta veću šansu da obole, a teški pušači čak dvadeset puta. Pušenje lule ili cigare je takođe opasno, istina manje nego pušenje cigareta.
Pored pušača stradaju i supušači, odnosno oni koji se nalaze u njihovoj blizini, odnosno oni u zadimljenim prostorima. U Evropi je skoro u svim zemljama uvedena zabrana pušenja u zatvorenim javnim prostorima.

Posebno je opasno za bebe i malu djecu kada borave u prostorijama gdje puše odrasli.
Važno je napomenuti da latentni period nakon prestanka pušenja iznosi 20-30 godina. To znači da je sadašnji trend smanjenja oboljevanja od raka pluća kod muškaraca rezultat kampanje koja je dovela do smanjenja pušenja prije nekoliko decenija. Drugim riječima prestanak pušenja, iako smanjuje šansu od oboljevanja, ne znači odmah i prestanak rizika od oboljevanja od raka pluća. Taj rizik ostaje i nakon prestanka pušenja veći nego kod osoba koje nikad nisu pušile.
Osobito je važno istaći da vremenska dužina koliko je neko u životu dugo pušio ima čak veći značaj od količine dnevno popušenih cigareta. Posebno visok rizik od oboljevanja imaju osobe koje su kao veoma mlade počele pušiti.
Smatra se općenito da pušači oboljevaju skoro devet puta više nego nepušači, odnosno da je u 87 posto slučajeva raka pluća posljedica pušenja.

Karcinom bronha pločastih stanica je najčešći karcinom pluća, i on je uglavnom uzrokovan dugogodišnjim udisanjem dima duhana, odnosno štetnom dejstvu nikotina, katrana i ostalih otrovnih materija u duhanskom dimu. Ostale forme raka, koje se javljaju u mnogo manjem procentu, nastaju i kod nepušača.
Neko će postaviti pitanje kako to da i nepušači dobiju rak pluća, a mnogi teški pušači dožive duboku starost i umru od sasvim druge stvari. Za nepušače sam već govrio da postoje oblici raka pluća kod kojih su neki drugi uzroci važniji od pušenja, kao što su prije svega genetski faktori, a onda i način ishrane, zagađen zrak, stresne situacije, štetni faktori na poslu itd.

Neki od ovih faktora su još uvijek neotkriveni.
Zašto neko ne dobije rak pluća iako je dugogodišnjii teški pušač , je samo izuzetak koji potvrđuje pravilo. Genetski faktori imaju svakako uticaja na osjetljivost bronhalnog ćelija (vidi u komentarima), i kod nekoga su ćelije sluzokože bronha jako otporne na štetne materije, a kod nekoga su ćelije osjetljive na otrovni sadržaj duhanskog dima, te se kroz neko vrijeme maligno promijene. To je uostalom prirodno, jer nismo svi jednako otporni na razne štetne uticaje.
Da na kraju napomenem da pored raka pluca, kao najteze bolesti, pusenje posredno ili neposredno izaziva i druge bolesti koje mogu zavrsiti fatalno. Ovdje nije bilo govora o emfizemu pluca, hronicnom bronhitisu, oboljenjima srca i krvnih sudova , te raku nekih drugih organa.

Iako i sam cesto prelazim preko surove naucne istine , i zapalim ponekad uz kafu, ipak treba uciniti sve da se covjek otrgne od te ovisnosti, odnosno da svede naviku pusenja na najmanju mogucu mjeru.
U tekstu je, uz moj prevod, korišten materijal iz knjige holandskog doktora Ivan Wolffers-a : Kanker.

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here