Rad, rad i samo rad

0
264

Mnogi me ljudi pitaju za zivot u Aziji… i tako sam odlucila isprazniti misli… … vrijeme prolazi brzo ne zato sto se zabavljas vec zato sto sve iscekujes nesto, neki sastanak, neki deadline a najvise se radujes zavrsetku dana kada navecer odahnes ali zato nocu imas snove o sastancima narednog dana.

Ovaj tempo se moze izdrzati ali samo do odredjene granice. Kada dodjes do granice iscrpljenosti gdje ti i vlastito tijelo govori da ne mozes dalje, da usporis – treba da ti bude jasno. Mislim da se u Aziji pojam rada shvata drugaciji nego u ostalim zemljama. Ovdje je to srz zivota, sama sustina. Sve ostalo je sporedno. Posao je fokus tvoje energije, cak toliko da sve ostalo sto radis suvisno je i podredjeno poslu kojim se bavis.

Hrana i san postaju samo elementi koji omogucavaju rad ali se rade cisto iz fizicke potrebe – jer organizam treba energiju iz istih. Prioriteti se mjenjaju, ono sto je neka bilo vazno pada u drugi plan. S ljudi se vidjas ako stignes da ih ubacis u svoju agendu izmedju pedikira i casova spanskog. Sad mi je jasna ta potosacka moc Azije, koja radi, i za druge zaradjuje profit i nema previse vremena da trosi na sebe tako da iskoristava vikende i praznike da obidje radnje i kupi sto vise stvari moze da bi imali osjecaj da iskoristavaju svoje vrijeme racionalno i da stignu uraditi i neke licne stvari.

Tu i tamo upoznam ljude koji imaju ‘zivot van posla’, idu crkvu, volontiraju negdje, bave se sportom, zabavljaju se ali to je rijetko jer nivo energije godinama opada tako da je sve skoncentrisano na rad. A kad radis, zaradjujes, novac se gomila na racunu i postajes rob svog vlasnistva (odplacivanja stana koji kosta milion dolara, auta na koje placas ogromne poreze jer zivis na otoku sa ogranicenim prostorom itd).

Nedavna svjetska kriza je dokazala da regije poput Azije izronjavaju jace nego ikada, sa radnom snagom mocnijom od ostatka svijeta (narocito Kinom i Indijom). One su jednostavno navikle da se bore za opstanak i svaki pojedinac tezi da se dokaze jer od milijardu indijaca moras biti taj koji radi vise, koji se trudi i koji ce biti zapamcen. Zamislite kako je tek kod kineza.

U Singapuru, generalno, postoji ogroman pritisak da budes najbolji i svemu sto radis, a kad si stanac u njihovoj drzavi, pritisak je jos veci… Kapitalizam vlada svijetom ali Azija je stepenica iznad i svjetlosnu godinu ispred ostatka svijeta po radnoj kulturi. Niko te ne pita da li radis 12 sati dnevno, da li stignes spavati 8 sati i da li jedes zdravo – ti si jednostavno mehanizam, masina koja funkcionise dok baterije rade… Dobro dosli u Aziju 🙂

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here