Proslog novembra proveo sam par dana u gruzijskim brdima

0
136

Proslog novembra proveo sam par dana u gruzijskim brdima. Gruzija je zemlja uglavnom pravoslavnih krscana, nalazi se izmedu Kaspijskog i Crnog mora a nastala je ponovo raspadom Svojestkog Saveza 1991. godine. Dvije provincije, Abhazija i Juzna Osetija, su se odcijepile. Ali su ih kao samostalne drzave do danas priznali samo Nikaragva, Vencuela, Rep. Nauru i naravno veliki brat Rusija.

Gruzija je uistinu lijepa zemlja a masovni turizam se na tom prostoru jos nije razvio. Dakle idealna destinacija za individualce. Jer kad npr. uletis u neku seosku birtiju domoroci ti se istinski obraduju. Ljudi ce ti pomoci i bez novcane naknade. Ono malo sto imaju za jesti i piti rado ce podijeliti sa gostima. Ali nisu oni vrlo otvoreni niti su nametljivi. Ko zeli moze danima hodati ovom zemljom a da ne upozna bilo koga pa cak da i ne poprica bilo kim. Ko u Gruziji zeli upoznati ljude mora zapoceti razgovor. Sluzbeno priznat je samo gruzijski jezik ali stariji ljudi takoder koriste ruski … a sa mladima mozes se sporazumiti i na engleskom. Treba znati da ce ruski jezik tek koristiti kad cuju da si stigao iz Bosne i Hercegovine.

10 % stanovnistva su muslimani a ostatak populacije (oko 4 %) prirpada drugim vjerama. Devedestih godina proslog stoljeca oduzeta je imovinu islamskim, katolickim i drugim vjerskim zajednicama pa je poklonjena pravoslavnoj crkvi. Gruzija je tek 07.07.2011 priznala vjere koje su “historijski vezane za zemlju“ … valjda vise zbog pritiska Evropske unije i medunardnih organizacija za ljudska prava nego zbog razumijevanja i ljubavi prema svojim manjinama. Moze se komontno reci da je se situacija vjerskih manjina zadnjih godina poboljsala ali latentna nezvanicna diskriminacija je prisutna i mnogi konflikti jos uvijek nisu rijeseni. U martu prosle godine su u proviciji Adžarija, u gradu Batumi, muslimani izasli na ulice jer im lokalna vlast ne dozvoljava da sagrade jos jednu dzamiju. Cinjenice da sa jedne strane u toj provinciji zivi preko 30 % muslimana a da sa druge trenutnu u gradu postoji samo jedna jedina dzamija govore koliko je vjernicima potrebna jos jedna bogomolja. U regiji Adigeni vlast nije odobrila muslimansko mezarje, u gradu Kobuleti nisu dopustili gradnju skole u kojoj se trebala predavati islamska vjeronauka.

Putovao sam u grupi od cetiri iskusna pustolovca. Bili su to fini decki. Jedan iz Kaknja, jedan iz Gradacca, jedan Turcin i ja … koji sam eto kao najiskusniji i najstariji vodio grupu. Sretno smo osli a jos strenije se vratili, zato mislim da sam dobro odradio svoj dio posla. Pisao sam vec ranije da sam najsretniji kad putujem sam. Pratitelji su bili jako samostalni, nisam morao trckarati za njima niti im organizovati nesto vanredno, pa sam imao i dovoljno vremena da hodam sam.

Nekad se pitam zasto sam najsretniji kad sam sam? Mislim da vecina ljudi ne zeli biti sama. Pa se eto pitam da li sam mozda takve cudne naravi ili jednostavno nikad nisam upoznao tu jednu osobu s kojom zelim biti zajedno. Mozda ta osoba negdje i posotoji ali je ja na nesrecu nikad sreo nisam. Necu vas zamarati ovim filozofskim temama. Radije cu vas u narednim postovima upoznati sa gruzijskom kulturom i kavkazskim planinama

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here