PRESKOČI STRAH I SVE ĆE BITI U REDU!

0
343

Strah. To je naša kočnica. Neizvjesnost oko toga šta će biti sutra, prekosutra, za jednu ili dvije godine odnosno u vrijeme za koje baš ne znamo kakvo će biti niti kako će naš život tada izgledati. Ali čemu strah ako svakako ne znamo šta će se dešavati već sutra? Čemu briga o nečemu što nam ni na koji način nije poznato? Šta je to što dobijamo brinući se o stvarima koje još uvijek ne možemo dotaći ili osjetiti na drugi način? Kakva je korist? Jeste li se ikada zapitali? Koristi nema. Reći će vam to svi oni koji su strah sažvakali i život udahnili duboko. Iako naša prirodna reakcija, strah nam samo oduzima od čari življenja i limitira naš potencijal, a to je da uživamo u svemu onome što nas okružuje. Čak i onda kada samo mislimo i umišljamo da smo toliko nesretno siromašni. A nismo.

Strah uvijek vezan za budući trenutak, onda kada ne znamo šta će biti i kada stalno slušamo loše vijesti koje u najvećem broju slučajeva nemaju veze s nama niti na bilo koji način utječu na naš život. U nekoj dalekoj zemlji desio se uragan, opustošio sve i kažu nam da se trebamo bojati jer je to navodno kazna  za sve nas. A kod nas je lijepo i sunčano vrijeme, rijeke teku, ptičice cvrkuću i život se odvija svojim tokom. Ali ipak mi razmišljamo o tome ‘šta bi bilo, kad bi bilo’ možda nešto slično kod nas ili kakva nam to kazna prijeti jer se usuđujemo uživati u životu i probati stvari koje nikada probali nismo. Strah da ćemo biti žrtve nesretne okolnosti ili udara neke strašne sile. Strah da ćemo biti uništeni, dobiti neku bolest ili jednostvno doživjeti nesreću i okončati život. Samo strah.

A, šta je strah? Skupina misli koje uporno gajimo plašeći se stalno novog i nepoznatog, bez hrabrosti da otvorimo svoje srce i zagrlimo svijet onakav kakav jeste i zamislimo ga onakvim kakav želimo da bude i radimo na tome. Strah je ta kočnica u glavi koja nam najčešće ne da odskočimo iako duboko u sebi znamo da možemo, osjećamo vatru koja razdire, snagu koja jedva čeka da je iskoristimo. Ali ipak se bojimo! Šta ako…? Samo je potrebno malo. Probati, zakoračiti, usuditi se, otkriti talenat, poraditi na sebi. Potrebno je da samo malo odagnamo strah i smjestimo sebe tamo gdje mislimo da pripadamo. To je ono mjesto gdje se osjećamo dobro. Tada znamo da je ‘to’ to. Tako nam je dobro i stvari su lagane.

Strah je najčešće uzrok što se nikad i ne usudimo. Provodimo život u kolotečini samo iz razloga što nam je neko rekao da tako treba i da ćemo se tako najbolje uklopiti, kao da je uopšte potrebno da se uklapamo negdje. Pokušavamo biti kao svi ostali, kao da svijet raznolik jer su svi isti. Zaglavljeni smo na poslovima koje ne volimo raditi jer nam navodno daju sigurnost, iako je jedina sigurnost u nama i našem znanju. Ne ostvarujemo naše snove jer su nam rekli da previše maštamo, iako iz mašte nastaju najljepše stvari na planeti. Ne putujemo jer sve daleko je nepoznati svijet prepun opasnosti, rekoše nam ljudi kojima je televizijski ekran jedino životno putovanje. Bojimo se pokrenuti vlastiti posao ili razviti svoj talenat jer nekad neko nije uspio jer kopirao sve što rade drugi. Stalno nas je strah od straha koji izazivaju drugi. Iako nam nešto govori da se ne trebamo bojati. Onaj skriveni glas koji kaže da je sve dobro i da sami za sebe znamo najbolje. Taj glas nikad ne griješi.

Šta će biti kada preskočimo strah? Isključimo sve kanale, glasove, ubjeđivanja da ono što želimo nije dobro za nas? I kako to drugi znaju da nije dobro za nas kada nikada probali nisu? Gdje ide strah kada ga pobrišemo iz naše memorije? Tamo gdje mu je i mjesto – na smetljište naših misli koje nam nikad nisu koristile. Kada odbacimo strah otkrićemo jedan novi svijet pun mogućnosti, svijet koji nosimo u sebi i koji nam nudi sve ono što želimo stvoriti za sebe. Nema granica, osjećaj je dobar, inspiracija je velika i stvari se odvijaju baš onako kako ih mi krojimo. Brže ili sporije. To je ono vrijeme kada nam i veliki izazovi ne predstavljaju problem, rješavaju se lako i kada čitav mehanizam funkcioniše bez zastoja. Zvuči idealno? Tako i jeste. Kada prestanemo okupirati um i tijelo strahom, privlačićemo njegovu suprotnost. Jer ništa nas fizički ne sputava da budemo što god želimo biti. Osim tog malog crva sumnje da se trebamo bojati svega. Kada preskočimo strah, sve će biti u redu. Pokušajte ili bar pogledajte one koji su već odskočili.  Inspiracije radi.

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here