Pokretanje glasnih zica tokom normalnog govora

0
287

Nekog u mraku prepoznamo po koraku, nekoga po silueti, ali najčešće i najsigurnije ga poznajemo po glasu. Nečiji glas je čak karakterističniji od nečije “face”, ljudi mjenjaju izgled tokom života, ali glas ostaje isti. “Nisam bila sigurna da si to ti, ali kad si progovorio odmah sam te poznala !”, često ćemo čuti od ljudi koji nas dugo nisu vidjeli. Istina je da su neki veoma sposobni u imitiranju necijeg glasa.
Kako to da je glas toliko karakterističan za nekoga čovjeka i da se nečiji glas može poznati među milionima glasova?
Slušanje glasa može izazivati veoma jake emocije. Pjesma ptica, a posebno slušanje ljudskog glasa izazivaju promjenu raspoloženja, dovode čak do plača i ekstaze. Nečiji glas izaziva prijatno tjelesno ili čak seksualno uzbuđenje (za takav glas ima bezobrazno ime koji zove na bezobrazluk), a nečiji glas ne možemo ni da čujemo jer nas veže za neka negativna iskustva (“Ne mogu ni glasa da mu čujem”).

Telefonski seks je cijela industrija zasnovana na nečijem izazovnom hrapavom, požudnom, ili kakvom već ne reći glasu. Glas je podložan emocijama, u stanju emocionalne napetosti i treme glas često zadrhti, i mnogima je teško slagati nešto a da ne budu otkriveni po glasu.
Glas je jedan od pokazatelja necijeg zdravlja i raspolozenja. Kad je neko bolestan odmah poznamo po glasu, isto i kada je zabrinut, i kada mu se je “nesto dogodilo”.
Termin glas se često koristi u zamjenu za nečiji stav, mišljenje. Glas naroda je stav naroda o nečemu, a glasanje ili glasovanje je izražavanje stava nekog naroda ili grupe. Termin glas je često i zamjena za riječ vijest, pa kad kažemo da se proširio glas, znači da se proširila vijest, a glasnik ili glasnogovornik je onaj koji ima ulogu da neku vijest razglasi.
U osnovi u stvaranju glasa učestvuje veoma jednostavan glasovni organ, koji je zapravo samo jedan nabor unutar larinksa (gkljana) Na našem jeziku kažemo da glas stvaraju glasne žice, ili glasnice. Na latinskom se glasna žica zove plica vocalis, glasni nabor, što je mnogo prirodnije ime. Ne radi se ni o kakvim žicama, nego o dva nabora postavljena sa dvije strane prolaza kroz grkljan. Ovi nabori su gradjeni od malog mišića vezanog za hrskavicu grkljana, zatim od veziva (malog ligamenta) i prekrivene su sluznicom.

Akcijom glasnog mišića kao i prolaskom zraka iz pluća ili u pluća dolazi do zatezanja i opuštanja ovih nabora, te promjene veličine otvora u grkljanu. Udaranjem struje zraka na različito zategnute glasne žice stvara se zvuk različitog tonaliteta. Vježbanjem tokom života se mišić glasnica toliko “ispraksira”, da je u stanju napraviti veoma sofisticirane mini radnje, što u praksi znači veoma brzu promjenu stanja glasnica, odnosno veoma brzi govor.
Dužina glasnica određuje jačinu zvuka. Što su glasnice duže, zvuk ima manji intenzitet (dublji je, manje piskav). Muškarci imaju glas frekvencije oko 110 Hz (Herca) žene oko 220, a djeca 300. Žuta rasa ima jači (više piskav) glas. U pubertetu usljed brzog rasta grkljana kod muskaraca dolazi do izduzivnja glasnih zica i do “debljanja” glasa, sto zovemo mutiranjem (promjenom) glasa.
Ono što svakome daje posebnu noju glasa nisu glasnice nego individualna struktura drugih susjednih struktura koje učestvuju u konačnom formiranju boje glasa. Pri tome imau ulogu pluća, njihova veličina, odnosno kapacitet, a posebno je važna građa usta (visina i širina nepca) i zuba, te paranazalne šupljine (sinusi, ispunjeni zrakom) koji imaju veoma veliku ulogu u stvaranju rezonancije. Usmjeravanjem glasa kroz nos nastaju takozvani nazalni glasovi ( francusko nazalno n), a kad neko govori kroz nos mi kažemo da unjka, i teško ga razumijemo. Gubitak prednjih zuba utiče na promjenu nekih glasova.
Fonetika je posebna nauka koja je nezaobilazan predmet u jezičkim studijama. Onima koji nisu na vrijeme učili neki strani jezik, i naučili su na uglavnom naše čiste samoglasnike (a, o, i u,e) veoma je teško izgovarati samoglasnike koji su kombinacija dva samoglasnika, odnosno se otvore usta za izgovor jednog, a izgovori se drugi. Tako je u francuskom, ali i u holandskom, samoglasnik u se ne izgovara kao kod nas, nego se usta otvore da se kaže u, pa se rekne i (Utrecht, huur, buurman). Mnogi naši izgovore ono obično u, pa riječ dobije sasvim drugi smisao. Naprimjer huur znači kirija, stanarina, i izgovara se huiir. Riječ hoer se izgovara kao u našem hur, a znači kurva, prostitutka. Naši obično i jedno i drugo izgovore hur, pa onda kažu da su platili kurvu, umjesto što su platili kiriju.
Na slikama prenesenim sa holandske Wikipedije je unutrasnji (laringoskopski) izgled grkljana sa glasnim zicama (Vocal fold). Na donjoj slici je polozaj glasnica kod disanja (otvoren prolaz za zrak, glasnice opustene),a na slici desno je polozaj glasnica kod govora (skoro zatvoren otvor, glasnice zategnute, pa nastaje vibracija glasnica)

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here