Pisanje je put do sreće

0
236

Naučna istraživanja o prednostima tzv. ekspresivnog pisanja odnosno pisanja o sebi i svojim ličnim iskustvima su pokazala značajne rezultate u poboljšanju poremećaja raspoloženja, smanjivanju simptoma kod oboljelih od raka, poboljšanju zdravlja nakon srčanog udara, smanjenju posjeta ljekaru, pa čak i kod povećanje memorije.

Sada naučnici proučavaju da li moć pisanja svoje lične priče, a onda i njeno ponovno pisanje, može dovesti do promjena u ponašanju i poboljšati sreću.

Koncept se temelji na ideji da svi imamo ličnu priču, koja oblikuje naš pogled na svijet i sebe. Ali, ponekad naš unutarnji glas nije u potpunosti u pravu. Neki istraživači vjeruju da pisanjem i uređivanjem vlastite priče, možemo promijeniti našu percepciju sebe i identificirati prepreke koje nam stoje na putu ka boljem zdravlju i osjećaju dobrobiti.

To može zvučati kao još jedan glupi savjet za samo-pomoć, ali istraživanja pokazuju da su efekti pravi.

U jednoj od prvih studija o uređivanju lične priče, istraživači su okupili 40 brucoša na Univerzitetu Duke, koji su se borili sa savladavanjem akademskog gradiva. Ne samo da su bili zabrinuti zbog ocjena, već su preispitivali i svoje intelektualne mogućnosti te se uspoređivali s drugim studentima.

Studenti su podijeljeni u intervencijsku i kontrolnu grupu. Studenti u intervencijskoj grupi dobili su informacije koje dokazuju da je uobičajeno da se studenti bore s prilagođavanjem na prvoj godini. Gledali su video zapise studenata koji su govorili o tome da su bilježili neuspjehe tokom prve godine studija te kako se njihov uspjeh popravio kad su se prilagodili koledžu.

Cilj je bio potaknuti tu grupu učenika da napišu svoje vlastite priče o fakultetu. Umjesto razmišljanja o tome da prekinu studiranje, bili su ohrabreni da misle o tome da im je samo potrebno više vremena da se prilagode.

Rezultati intervencije, objavljene u časopisu Journal of Personality and Social Psychology, bili su zapanjujući. U kratkom roku, studenti koji su napisali priču u okviru intervencije, imali su znatno bolje ocjene na testu uzorka. Ali, dugoročni rezultati bili najimpresivniji.

Studenti koji su dobili poticaj da promijene svoju ličnu priču, poboljšali su rezultate svojih ispita iznad prosjeka i skoro minimalne šanse da izgube godinu studija, u odnosu na studente koji nisu učestvovali u intervenciji. U kontrolnoj skupini, koja nije dobila savjet o ocjenama, 20 posto učenika je palo na godinu, dok je u intervencijskoj grupi pao samo jedan student odnosno samo 5 posto.

U drugoj studiji, istraživači na Stanfordu ispitivali su afroameričke studente koji su se borili s prilagođavanjem koledžu. Određen broj studenata je zamoljen da napiše esej ili napravi video o studentskom životu za buduće studente. Studija je pokazala da studenti, koji su učestvovali u pisanju eseja ili snimanju videa, dobivali bolje ocjene u nadolazećim mjesecima od onih u kontrolnoj skupini.

Još jedna studija obuhvatila je bračne parove, koji su pisali priče o sukobima s neutralnog stanovišta. Od 120 parova, oni koji su istraživali svoje probleme kroz pisanje, pokazali su veće poboljšanje bračne sreće, nego oni koji nisu pisali o svojim problemima.

“Intervencija kroz pisanje zaista može potaknuti ljude da iz samo-destruktivnog način razmišljanja preorijentiraju se na više optimističan način razmišljanja, koji se i pojačava”, rekao je dr. Timothy D. Wilson, profesor psihologije s Univerziteta u Virginiji i glavni autor studije.

Dr. Wilson, autor knjige “Preusmjeravanje: Promjena priče koju živimo”, vjeruje da, iako pisanje naravno ne može riješiti svaki problem, svakako može pomoći ljudima da se s njima nose. “Pisanje prisiljava ljude da rekonstruiraju ono što ih muči i da pronađu novi smisao u tome”, rekao je.

Velik dio posla u istraživanju ekspresivnog pisanja predvodio je dr. James Pennebaker, profesor psihologije na Univerzitetu u Teksasu. U jednom od svojih eksperimenata, zamolio je studente da pišu 15 minuta dnevno o važnom ličnom pitanju ili površnim temama. Nakon toga, zabilježeno je da studenti, koji su pisali o ličnim pitanjima, bili su manje bolesni i nisu posjećivali studentski zdravstveni centar.

“Ideja je da se ljude pomire s onim ko su oni i gdje žele ići”, rekao je dr. Pennebaker. “Mislim da ekspresivno pisanje na neki način ispravlja život koji vodimo i usmjerava nas prema životu kakav želimo.”

Na Johnson & Johnson Institutu ljudskog rada, treneri za životna pitanja zatražili su od klijenata da identificiraju svoje ciljeve, a zatim napišu zašto nisu postigli te ciljeve. Nakon što su klijenti napisali svoje priče na stari način, zamoljeni su da razmisle o njima i da napišu priču s novom, objektivnom procjenom. Iako Institut još uvijek nema dugoročne podatke o rezultatima intervencije, ona je proizvela jake kratkoročne rezultate.

U jednom primjeru, žena po imenu Siri, u početku je pisala svoju “staru priču”, da želi poboljšati svoju kondiciju, ali kao primarni hranitelj svoje porodice morala je raditi prekovremeno te se već zbog toga osjećala krivom, jer je malo vremena provodila sa svojom djecom.
Intervencija je na kraju navela da napiše novu priču, na temelju istih činjenica, ali s više objektivnom procjenom zašto ne vježba. “Istina je”, napisala je: “Ja ne volim vježbati i ne cijenim svoje zdravlje dovoljno. Koristim posao i djecu kao izgovor zbog nedostatak kondicije.”

“Kada dođete do suočavanja s istinom, s onim što vam je važno, to stvara najveću priliku za promjene”, rekao je dr. Groppel.


Drugačiji ste od ostalih? Vaš hobi je neobičan i interesantan? Pišite nam na redakcija@kukuriku.ba i predstavite svoj talent cijeloj Bosni i Hercegovini, nebitno imate li 7 ili 77 godina!

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here