Nakon prijave korupcije doživjela je šikaniranje, smanjenje plate, otkaz, hoće li je zaštititi novi zakon o “zviždačima”?

0
275

Kada je progovorila o kriminalu uslijedila je prava golgota, a pred operaciju srca i otkaz…

Kako je biti zviždač u BiH možda najbolje zna Spomenka Mekić iz Banjaluke, bivša zaposlenica Zaštitnog Fonda RS koja je doživjela pravu golgotu nakon što je policiji prijavila kako je tadašnja direktorica Fonda i supruga bivšeg ministra finansija RS, Ljubica Vilendečić falsifikovala sudske takse. Nakon prijave uslijedile su uvrede, mobbing, smanjenje plate, ali Mekićeva je istrajala  i nadležnim institucijama nastavila skretati pažnju  na nezakonita zapošljavanja, da bi sve kuliminiralo prošle godine kada je u Fond bez konkursa primljen novi radnik Igor Vujasinović. Polovinom novembra 2016., u vrijeme bolovanja pred operaciju srca, Mekićeva je dobila otkaz zbog, kako je navedeno, „ometanja drugih radnika“.

Tužilaštvo, kaže nam, o njenom slučaju i  dalje “mudro ćuti”, a njen pravni tim trenutno priprema tužbu po novom Zakonu o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, koji je stupio na snagu prije dva mjeseca. Time bi Mekićeva mogla postati prvi zviždač koga je zaštitio novi zakon.

U izjavi za Buku kaže da je evidentno da ovaj zakon ima određenih nedostataka, tako da se primjera radi ne zna šta tražiti tužbenim zahtjevom jer nudi materijalnu nagradu, a za nju nije zainteresovana.

” Pravni tim radi na tužbi, i iskreno se nadam se da će se cijela ova priča pokrenuti s mrtve tačke jer bi to bio pozitivan signal svima  koji žele da prijave korupciju i druge nezakonitosti , ali se ne usuđuju jer nisu zaštićeni”, ističe za Buku Mekićeva i dodaje “Ne treba zaboraviti ni činjenicu da nije sve u zakonima, dosta je i u sudstvu i u drugim nadležnim tijelima koji moramo svi priznati, ne rade svoj posao”.

Kako bi saznali može li novi zakon promijeniti stanje u oblasti prijave korupcije razgovarali smo i sa pravnim stručnjacima.

Pravna savjetnica u Udruženju “Stop mobing” Aleksandra Vuković kaže da se eventualne manjkavosti Zakona o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju mogu uočiti tek protekom određenog vremena.

Međutim, skrenula je  pažnju na sljedeće:

Jedan od uslova za ostvarivanje prava prijavioca korupcije je da je prijava izvršena u dobroj namjeri. Dakle, to je nesto što se „nameće” kako bi podnosilac prijave uživao prava propisana zakonom. Iako je zakonom definisano šta to predstavlja prijavu u dobroj namjeri, upravo je to jedno od ključnih pitanja koje može doći do izražaja u situaciji kada je prijava korupcije zaista izvršena u dobroj namjeri, a tokom postupanja po prijavi od strane nadležnog organa utvrdi se da prijava nije izvršena u dobroj namjeri. U tom slučaju prijavilac korupcije ostaje lišen svih prava garantovanim navedenim zakonom, i zavisno od određenih okolnosti može biti tužen za naknadu štete, klevetu itd. Prema Zakonu o zaštiti lica koja prijavljuju korupciju, prijavilac korupcije ne smije imati štetne posljedice ukoliko se utvrdi da navodi prijave učinjeni u dobroj namjeri, nisu tačni. Takođe, u dijelu zakona koji se odnosi na obaveze odgovornog lica, predviđena je obaveza odgovornog lica da dostavi prijaviocu odluku ili obavještenje o ishodu postupka u roku od osam dana od dana okončanja postupka po prijavi. Međutim, zakonom nije određen rok u toku koga odgovorno lice mora da donese odluku o ishodu postupka”, pojašnjava Vuković.

Istraživač Transparency Internationala u BiH, Uglješa Vuković za Buku kaže da će u narednom periodu biće zanimljivo vidjeti da li će i kako ovaj zakon zaživjeti, a posebnu pažnju treba obratiti na sudske postupke kako bi se moglo ocjeniti da li je takva vrste zaštite u slučaju uzbunjivača dovoljno efektivna. Inače iz TI BiH je više puta isticano da odabrani model zaštite nije najbolje rješenje jer već postoji administrativni model zaštite putem specijalizovanog tijela na nivou BiH, a uvodi se sudski model zaštite sa potpuno drugačijim rješenjima.

“ Velika odgovornost je i na Republičkoj upravi za inspekcijske poslove jer je su njima data nadzorna ovlašćenja, i to bi trebalo posebno doći do izražaja kod pružanja interne zaštite kod poslodavca. Sve to bi opet trebalo pratiti Ministarstvo pravde kako bi eventualno reagovali zakonodavnim aktivnostima ako se ispostavi da postoji potreba za tim”, pojašnjava Uglješa.

Da li će ovaj zakon nešto bitnije promijeniti ostaje nam tek da vidimo. U svakom slučaju dobar poticaj bilo bi rješenje slučaja gospođe Mekić s početka priče jer bi rješavanje ovog slučaja bio vjetar u leđa svima koji su svjedoci nezakonitih i štetnih radnji. Jer podsticanje građana da prijave korupciju je apsurdno sve dok se ne osigura adekvatna zakonska zaštita.

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here