Liječenje inzulinske rezistencije

0
268

Inzulinska rezistencija (IR) je stanje koje se javlja kada osoba dobija na težini u tolikoj mjeri da se normalno (potkožno) masno tkivo popuni, te se dalja akumulacija masti odvija u abdomenu, jetri, mišićima, a u kasnijem stadiju u arterijama i crijevima. Većina ovog masnog tkiva se taloži u abdomenu, između organa.

Najvažniji simptom povišenog nivoa inzulina je prekomjerna težina s velikim obimom struka. Ako je struk 80% ili više od obima kuka, osoba vjerovatno ima IR.

Procjena stanja

Na početku liječenja pravi se procjena na osnovu očekivanja i motivacije pacijenta.

Rizik za razvoj IR predstavljaju: pozitivna porodična anamneza na ovisnosti (pušenje, alkohol), prekomjerna tjelesna težina, dijabetes tipa 2, srčana oboljenja, hipertenzija, oštećena tolerancija glukoze, kao i drugi zdravstveni problemi povezani s gojaznošću, poput osteoartritisa, holecistitisa ili želučanog refluksa, psihosocijalnih problema, depresije i dr. Dopunske dijagnoze koje mogu uticati na fizičku aktivnost su također od važnosti. To su npr. hronični bronhitis i fizička ograničenja.

Antropometrijska mjerenja podrazumijevaju: visina, težina, obim struka.

Posebna pažnja posvećuje se lijekovima koji negativno utiču na osjetljivost na inzulin.

Psihološko stanje također igra veliku ulogu. Ispituje se prisutnost psihološke traume, depresije, stresa ili drugih psiholoških problema. Pri tome se procjenjuje i prisustvo prepreka i vjerovanja koja mogu spriječiti uspješno liječenje.

Fizička aktivnost je vrlo bitna, tako da se procjenjuje trajanje i intenzitet dnevnih i sedmičnih aktivnosti.

Uzima se temeljita anamneza prehrambenih i životnih navika, s naglaskom na prisutnost binge eating, unos alkohola, sindrom noćnog prejedanja.

Potrebno je izračunati sadržaj ugljikohidrata i proteina na temelju prehrambene anamneze po obroku, da bi se pravilno procijenio unos hranjivih tvari.

Dijetetski režim

Objašnjenje o fiziološkim promjenama u tijelu pacijenta kroz visceralno masno tkivo i IR daje uvid u uzroke prekomjerne težine i razloge zašto gubitak težine u prošlosti nije dugoročno bio uspješan. Ova spoznaja čini osnovu za promjenu načina života i samopodršku gojazne osobe. Važno je podesiti vlastite ciljeve prema ciljevima dijetetskog režima, jer oni mogu biti različiti. Pacijenti imaju vlastite misli o svom zdravlju i onome što žele postići, što ponekad nije realno, npr. žele izgubiti 30 kilograma u tri mjeseca, a često pokazuju i nedostatak predanosti. Izazov je motivirati pacijenta da se osjeća odgovornim za svoje zdravlje; da se osjeća uvjereno da može napraviti nekoliko promjena koje čine u konačnici veliku razliku. Vrlo je važno da se usredotočite na gubitak težine, jer gubitak težine ključ je za sprečavanje oboljenja i dugotrajnu kvalitetu života. Dijetetski režim usmjeren na kratkotrajni gubitak težine može dovesti do kratkotrajnog zadovoljstva pacijenata, ali ne dovodi do dugoročno poboljšanog fiziološkog i metaboličkog zdravlja.

Dijetetski režim ima za cilj poboljšanje i normalizaciju metaboličkog i vaskularnog zdravlja i podrazumijeva:

  • Poboljšanje tjelesnog i mentalnog zdravlja, s obzirom na ekonomske, socijalne i financijske aspekte.
  • Poticanje samopodrške pacijenta.
  • Povećane fizičke aktivnosti, koja dovodi do smanjenja IR.

Objašnjenje zašto osobe s IR ne gube na težini kod „standarnih dijeta“ jeste da je nivo inzulina u stanju gladovanja već previsok. Velike količine ugljikohidrata potiču još jače oslobađanje inzulina; inzulin potiče lipogenezu (stvaranje masnog tkiva). Kroz visok nivo inzulina oslobađanje hormona rasta je smanjeno, a njegova uloga je i da potiče lipolizu- razgradnju masnog tkiva. Visok nivo inzulina na taj način spriječava lipolizu i stoga sprječava gubitak težine. Zato je ispravna dijeta usmjerena na smanjenje otpuštanja inzulina na minimum, na poticanje lipolize (razgradnje masnog tkiva) i time gubitak težine.

Ovisno o vrsti inzulinske rezistencije utemeljenoj na prehrambenoj anamnezi, sadržaj ugljikohidrata u prehrani se treba smanjiti. Dijeta sa niskim nivoom ugljikohidrata ima povećan postotak proteina i masti, te optimalne količine mikronutrijenata i vlakana.

Ciljevi dijetetskog režima za IR su:

  • Poboljšanje osjetljivosti na inzulin ograničavanjem sadržaja ugljikohidrata u prehrani.
  • Poboljšanje i normalizacija parametara metaboličkog zdravlja.
  • Gubitak težine od 10-15% (20% u slučaju gojaznosti trećeg stepena) i održavanje težine od 2-5 godina.
  • Održavanje ili poboljšanje mišićne mase.
  • Maksimalno zasićenje kroz proteine, masnoće i vlakna.
  • Optimalan unos vitamina i minerala.
  • Poboljšanje kvalitete života.

Fizička aktivnost

Fizička vježba je bitna za smanjenje IR i postizanje gubitka težine. Svakodnevna tjelovježba uzrokuje snažne anti-upalne učinke, zbog uticaja vježbanja na imuni sistem i smanjenja visceralnog masnog tkiva. Vježba također uzrokuje smanjenje otpuštanja proinflamatornih citokina iz adipocita.

Vježbe izdržljivosti dovode do smanjenja indukcije antiinflamatornog signala i gojaznosti. Također smanjuju infiltraciju makrofaga u masnom tkivu i potiču protuupalne imunološke stanične reakcije. Tokom treninga mišićne stanice oslobađaju mnoge protuupalne supstance.

Preporučujem hodanje, plivanje, trčanje i vožnju biciklom, jedan sat dnevno. U početnoj fazi svaki drugi dan kako bi se spriječilo prekomjerno treniranje.

San

Spavanje igra ključnu ulogu u homeostazi metabolizma glukoze. Normalno, metabolizam glukoze ima dnevnu matricu s intra-individualnim varijacijama u toleranciji glukoze: potrošnja glukoze najviša je u stanju budnosti i najniža tokom spavanja. Nedostatak sna dovodi do povećanja proizvodnje glukoze za 22%, što upućuje na jetrenu rezistenciju na inzulin. Brzina potrošnje glukoze smanjena je za 20 %, što ukazuje na smanjenu perifernu osjetljivost za inzulin. Na ovaj način, nedostatak sna dovodi do IR.

Multidisciplinarni menadžment

Liječenje IR, gojaznosti i pratećih komorbiditeta zahtijeva multidisciplinarni pristup. Dva glavna principa liječenja su: nizak unos ugljikohidrata i tjelovježba što dovodi do željenog rezultata: znatan gubitak težine i smanjenje obolijevanja. Vježba je bitan dio mršanja i prevencije relapsa (ponovnog dobivanja na težini). Osobe koje su otporne na inzulin trebaju ponovo preuzeti svoje zdravlje u svoje ruke. Kada se dođe do rezultata i uspostavi gubitak tjelesne težine, moramo imati na umu da će inzulinska rezistencija uvijek biti prisutna do određene mjere i ne smijemo se vratiti na normalne količine ugljikohidrata koji se obično koriste i savjetuju u općim smjernicama prehrane.

U pristupu liječenju inzulinske rezistencije velika je uloga ljekara i nutricioniste, uz bitnu psihološku podršku. Ipak, u prihvatanju izazova u mršanju, glavnu ulogu igramo sami mi.

Dr. sci. med Amina Godinjak, specijalistica interne medicine, PZU “EUROFARM-CENTAR POLIKLINIKA”, UNITIC, Fra Anđela Zvizdovića 1, Sarajevo 71000, +387 33 296 375, +387 33 296 379

Preuzeto sa: http://dobrekalorije.ba/pristup-lijecenju-inzulinske-rezistencije/

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here