KNJIŽEVNIK KOJI JE PRIMIO ISLAM, KADA JE PROČITAO SURU JUSUF!

0
189
Jedino kazivanje koje je ispričano od početka do kraja. Ništa nije slučajno, jer ovo je priča života koja se tiče svakog od nas pojedinačno i grupno. Ovo kazivanje nije kao u filmu ili nekoj drami i nije šuplja priča, nego trajna poruka i pouka, kako kaže Allah Uzvišeni na kraju ove sure: “ U kazivanju o njima pričama pouka je za one koji su pametni. To nije izmišljena besjeda već potvrda onoga što je prije objavljeno i objašnjenje za svaku stvar i uputa i milost narodu koji vjeruje.“( Jusuf, 111).
Jedan književnik koji se trideset godina bavio baletristikom, mislio je da nesšto zna sve dok nije pročitao suru Jusuf. Ostao je zapanjen.
Mnogi današnji filmovi i serije destruktivno djeluju na gledaoce, a posebno na dejcu. Plahu djecu izluđuju, a od hrabrih čine ubice kriminalce i zinalučare.
Sura Jusuf obuhvata sve segmente ljudskog života. Objavljen aje Muhammedu, a.s., kada mu je bilo najteže , u godini tuge, kada mu je umro, amidža Ebu Talib i najdraža žena h. Hatidža, kao smiraj i utjeha.
Ona je utjeha i svima nama ožalošćenim i obespravljenim. Ko god je bude učio u nevoljama sigurno će mu biti lakše. H. Omer, r. a., bi padao u nesvijest kada bi učio suru Jusuf. Ova sura čudno započinje, sa kraticom: ELIF LAM RA. Ovo su ajeti Knjige jasne.“
Kur’ an je trajna mu’džiza. Izazov svakome. Sve je u Kur’anu rečeno i objašnjeno.
Jedan doktor prava napisao je knjigu od 800 stranica samo o nasljedstvu, a bio je kršćanin. Prešao je na islam kada mu je jedan musliman rekao:“ To što si ti napisao na 800 stranica u Kur’ anu je rečeno samo u tri ajeta.“
Preveo mu je to na engleski. Kada je pročitao, ostao je bez teksta i primio je islam.
Eto to je veličanstvenost Kur’ ana. Zato Allah upozorava na „ Jasne ajete Knjige“, pa nastavlja:“ Objavljujemo je kao Kur’ana na arapskom jeziku da biste razumjeli.“
Što baš na arapskom? Arapski jezik ima dva miliona riječi, a naš Bosanski jezik oko 200 hiljada riječi. Koja je to razlika!
Adem, a. s., je podučen arapskom jeziku, naš Poslanik, a. s., je arap, u Džennetu će se govoriti arapski. Najlakše je iskazati misao na arapskom jeziku.
Kazivanje počinje sa snom. Što baš sa snom? Zar ovaj čitav naš život nije poput sna?!
„ Ljudi spavaju, a kada umru probude se.“ Zato probudimo se uz ovu najljepšu priču i uzmimo pouku. Šta sanja Jusuf, a. s.?
Sanja jedanaest zvijezda, sunce i mjesec kako mu sedždu čine. Čudan san. Kome Jusuf kao dječak od dvanaest godina priča svoj san?
Priča ga svom ocu, a ne majci. Zašto? Majka je više emotivna i kolebljiva, a otac je kao sunce koje sija, dok je majka kao mjesec, kao simbol ljepote, nježnosti i ljubavi.
Zvijezde su braća njegova. Otac je stabilan i zna pravi savjet dati. San se ne priča svakome. Kako ti neko protumači san tako će i biti. Zanimljivo je da Ja’ kub, a. s., ne tumači sinu san, već mu kaže:“ O sinčiću moj, ne kazuj svog sna braći svojoj da ti ne učine kakvu spletku, jer šejtan je otvoreni neprijatelj čovjeku.“
Ja’kub, a. s., je znao tumačenje sna, ali ga nije tumačio da se Jusuf, a. s., ne bi na taj san oslonio i pasivan postao. Inače, snovi nisu izvor šerijata.
Jednom je tako u Ka’bi nastala tolika gužva da se nije tavafilo nekoliko dana.
Naime, sedam ljudi je sanjalo isti san nekoliko noći da su oni Mehdi, te je tako u dokazivanju istinistosti toga nastala gužva i pometnja. Ali, mi se vratimo Ja’kubu, a. s., i Jusufu, a. s. Zašto da ne priča san svojoj braći?
Braća po krvi mogu biti najžešći neprijatelji ako nema u njima takvaluka i vjere. Jak’ub, a. s., je znao svoje sinove i zato je rekao Jusufu da njima san ne priča.
Židovi su pitali Muhammeda, a. s., o djetetu koje je prodano, a on im nije odmah ništa odgovorio, dok Allah nije objavio:“ O Jusufu i njegovoj braći nalaze se pouke za one koji pitaju.“
POČETAK PRIČE
Ljubav ili mržnja se osjeća bez govora, kao što se osjetila od Jusufove braće kada su rekli:“ Jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi.“
Ovdje se javlja početna klica ljubomore koja kasnije prerasta u zavidnost da bi se na kraju pretvorila u neprijateljstvo. Normalno je što Ja’kub, a. s., osjeća veću emotivnu ljubav prema malom Jusufu u odnosu na ostale sinove koji su odrasli.
Divno je rekla jedna žena kada su je upitali koje dijete više voli:“ Bolesno dok ne ozdravi, malo dok ne naraste i koje putuje dok se ne vrati sa putovanja.“ Ovo je prirodno, a nije nepravedno. Svakom je malo dijete zanimljivije i slađe, ali…
Braća su smišljala kako da se riješe Jusufa, a. s. Razmišljali su čak o ubistvu dok jedan među njima, koji je bio najsavjesniji, nije rekao:“ Ako baš nešto hoćete da učinite, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno bunara ostavite, uzet će ga kakva karavana.“
Oni kao da ne žele potpuni nestanak brata Jusufa, nego samo da ga se kutarišu. Traže dozvolu od oca da ide sa njima u pustinju da se zabave sa njim, a otac, Ja’kub, a. s., kao da zna šta će oni reči kada se vrate.
Kada su dobili dozvolu i odveli Jusufa bacivši ga na dno jednog bunara, Allah, dž.š., je objavio Jusufa o njihovim spletkama o kojima će ih kasnije obavjestiti.
Kada su bacili Jusufa nisu odmah išli kući, već su čekali noć kako bi ocui kazali svoju laž, jer po dani bi se možda razotkrili. „ I uveče dođoše svome ocu plačući.“
Donijeli su lažnu krvavu košulju govoreći kako ga je vuk pojeo dok su se oni igrali.
Kakva providna laž. Oni stariji da se igraju, a da Jusufa ostave kod svojih stvari!
Bilo bi logičnije da se sa njim igraju jer on je mali. Ja’ kub, a. s., shvativši njhovu laž, samo je rekao:“ U vašim dušama je ponikla zla misao“, reče on,“ ja se neću jadati. Od Allaha tražim pomoć od onog što vi iznosite.“ I još je rekao:“ Čudnog li vuka, pojeo Jusufa, a košulja ostala.“ Ovo je prava metoda odgoja i postupka Ja’ kuba, a .s. Nije ih puno korio niti razotkrivao. Allah je na strani strpljivih i pravednih.
 
JUSUF U BUNARU
Ostao je Jusuf u bunaru tri dana čekajući Allahovu pomoć. Koje je ovo bilo iskušenje!
Naišla je karavana i tražeći vodu izvadili su Jusufa. Uzeli su ga kao nešto bezvrijedno i isto tako ga i prodali samo da ga se riješe. Kupila ga je jedna ugledna žena Zulejha Azizova iz Egipta.
Kod njih je ostao do svog punoljetstva:“ I kad on stasa, Mi ga znanjem i mudrošću obdarismo. Tako mi nagrađujemo dobročinitelje.“
Jusuf, a. s., je bio ljepotam , a imao je pola Ademove ljepote. Njegova pranena Sara je, isto, bila jedna od najlješih žena svijeta. Da ne kažu da su samo manekenke, glumice i pjevačice ljepotice. Adem, a. s., i Ibrahim, a. s., imali su najljepše žene svijeta, a bile su vjernice. Eto i Jusuf, a. s., je imao taj dar Božije ljepote.
JUSUF, a. s., I ZULEJHA
Jusuf, a. s., je odrastao pod nazorom i pogledom Aziza i Zulejhe. Bio je pod punom pažnjom i njegom, ali…
Njegova ljepota očaravala je Zulejhu. Godinama ga je gledala i u njoj je čežnja rasla, sve dok ta čežnja nije prešla granice kontrole.
„ I poče da ga na grijeh navodi, ona u čijoj je kući bio, pa pozaključa sva vrata i reče:“ Hodi!“-„ Sačuvaj Bože“, reče on.
Zamislite situaciju. Sva vrta su zaključana. Njih dvoje su sami. On je rob a ona je žena uglednika. Kakva je sramota ako rob nešto i pogriješi, ali…On, Jusuf, a. s., nije obični rob, već Allahov Poslanik.
Zulejha je koristila jedanaest metoda kako bi ga zavela, ali..
Prvo što joj je rekao, bilo je:“ Sačuvaj Bože!“ On Allaha spominje i njoj to stavlja do znanja. Ali, to njoj ne pomaže. Ljubav bez Boga je slijepilo i ludilo. Kasnije joj spominje njenog čovjeka kad kaže:“ Vlasnik moj me lijepo pazi, a oni koji uzvrate dobro zlim neće nikad uspjeti.“
Pored bogobojaznosti Jusuf, a. s., daje lekciju morala o uzvraćanju dobra dobrim. Zar da iznevjeri onoga koji ga lijepo pazi. Ni ovaj Jusufov potez nije pomogao da ona odustane. Govorila je:“ De vidi mi kosu moju“, a on joj reče:“ To će prvo struhnuti u mezaru.“ On je savjetuje, ali ne pomaže. Dalje ona reče:“ De me barem pogledaj“, a on joj odgovori:“ Ako budem tebe gledao, bojim se da neću moći Allaha na Ahiretu gledati.“
Ona pokriva svoj kip stideći ga se, a Jusuf joj reče:“ Ti se stidiš svog kipa koji niti čuje, niti vidi, a kako da se ja ne stidim Onoga koji sve čuje i vidi.“
I pored svega ovoga Allah kaže:“ I ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da nije vidio jasan znak od Gospodara svoga“. Ovo ne znači da bi Jusuf, a. s., učinio zinaluk, već je prirodno da kada čovjek ugleda ženu da mu se promjena desi, ali ne i da pogriješi.
To je isto kada bi žedan postač ugledao hladnu vodu. Javila bi se želja za vodom, ali on zna da posti i nema ni govora, ni pomisli da pokvari post. Tako i nas Allah podučava sa Jusufom i njegovim moralom i Allahovom podrškom. Blud je odvratan put i kazna na Ahiretu. Kaže Muhammed, a. s.:“ Bolje bi bilo svakom od vas da šilom probije glavu nego da se dotakne tuđe žene.“
Jedan je tako Allahov rob bio iskušan svojom komšinicom. Pozvala ga je u kuću da joj nešto pomogne, ali kada je ušao u kuću, ona je zaključala vrata i kazala svoju želju. Ovaj pobožnjak je htio pobjeći, ali ona mu reče:“ Ako pokušaš pobjeći, vikaću za tobom i kazati da si me htio silovati.“ Šta je uradio ovaj čisti mladić?
Tražio je da ode u WC i tamo se namazao nedžasetom. Kada je izašao takav ona ga je samo istjerala iz kuće. I u takvom stanju, namazan nedžasetom išao je do svoje kuće i okupao se. Poslije toga čitav život je mirisao, jer ga je Allah namirisao zato što se radi Njega usmrdio. Blago njemu a blago i Jusufu, a.s.
NAPADANJE NA JUSUFA, a. s.
Kada sve metode nisu uspjele ostala je ona zadnja. Na silu to učiniti. Potrčala je prema njemu, a on je počeo bježati od nje prema vratima. U tom bježanju dohvatila ga je s leđa i poderala mu košulju. Allah je htio, pa se u tom momentu pred vratima našao njen čovjek Aziz. Umjesto da prizna svoj grijeh ona njega optužuje i veli:“ Kakvu kaznu zaslužuje onaj ko je htio tvojoj ženi zlo da nanese.“
Predlagala je zatvor iako ga je mogla protjerati, prodati, jer on je rob, ali joj i dalje ostaje želja za njim, pa makar, neka je ipak u njenoj blizini. Što ne bi neki scenaristi ovakav film snimili u kome bi moral i nevinost do izražaja došli, a ne kako mnogi čine, još veće strasti i nemoral šire.
Tražili su svjedoka koji je ustanovio da je ona kriva, da bi njen čovjek bez mnogo griže savjesti rekao:“ To je jedno od vaših lukavstava, vaša lukavstva su, zaista, velika.“ Nije je puno osudio jer to bi bila sramota za njegov ugled, već je Jusufu rekao:“ Ti Jusufe, ostavi se toga, a ti( ženo), traži oprosta za grijeh svoj, jer si, zaista, htjela da zgriješiš.“
 
SRAMOTA SE RAZOTKRILA
„ I žene u gradu počeše govorkati:“ Upravnikova žena navraćala svoga momka na grijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako griješi.““
Čula je to Zulejha i bez puno griže savjesti pozvala je te žene na svoj dvor i dala im noževe u ruke, a Jusufu naredila da izađe ispred njih:“ A kada ga ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj po rukama svojim se porezaše:“ Bože, Bože!“, uskliknuše, „ ovo nije čovjek ovo je melek plemeniti.“
Zulejha kao da je htjela reći ženama:“ Eto vidite šta je mene zavelo.“ Kao da je htejla sama sebe da utješi i opravda svoj grijeh.
Ona tada, ustvari, priznaje svoj grijeh, kada kaže:“ E, to je onaj zbog kojeg ste me korile. Istina je da sam ga na grijeh navraćala, ali on se oduprijeo. Ako ne učini ono što od njega tražim bit će sigurno u tamnicu bačen i ponižen.“
Ovo je dodatno iskušenje sa ženama. Kome se Jusuf obraća? Od koga pomoć traži?
Kaže jedan alim:“ Svo znanje sadržano je u Kur’ anu. A u Fatihi je sadržan čitav Kur’ an. A u ajetu:“ Ijjake na’ budu ve ijjake nestein( Samo Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo)“, sadržana je čitava Fatiha.“
Jusuf, a. s., traži utoćište kod Allaha od njihovih spletki, jer spletke žena gore i opasnije su od spletki šejtanovih. Jusuf, a. s., odbi njihovu ponudu i reče:“ Gospodaru moj“, zavapi on, „ draža mi je tamnica od onoga na šta me one navraćaju.“
Jusuf, a. s., kao da se potajno boji da ne padne pod njihov uticaj pa moli Svog Pomagača:“ I ako ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lakomislen postati.“
Ovo je lekcija svima onima koji ne mogu da se suzdrže od zinaluka i koji umišljaju da su ljepotani. Eto Jusuf, a. s., je sam ljepši od svih takvih. Inače, Jusuf, a. s., bi skrivao svoje lice od pogleda žena. Ko od nas traži Allahovu pomoć kada se nađe u sličnom iskušenju, kao Jusuf, a. s.? Mnogi to, neuzubillah, traže i priželjkuju.
Zato je priča o Jusufu najmoralnija i najljepša priča.
BORAVAK U ZATVORU
Allah je primio dovu Jusufovu i spasio ga njihovog lukavstva, ali ne i zatvora.
„ Poslije im naum pade, ikao su bili uvjereni da je nevin, da ga za neko vrijeme u tamnicu bace.“
Sve iskušenje za iskušenjem, a Allah voli svog Jusufa, a. s. Valja doći do visokog stepena Allahovog zadovoljstva. Nije lahko Džennet zaraditi. Kroz isušenja se približavamo Allahu, dž. š.
Jusuf, a. s., se ne žali i ne jadikuje već i u zatvoru izvršava svoju misiju daije, koji na najljepši način djeluje. Allah ga je podučio tumačenju snova. Dvojica njegovih drugova su vidjeli njegov moral i mudrost, te su mu ispričali svoje čudne snove. Jedan je bio pekar, a drugi konobar vladara tadašnjeg.
Prije tumačenja njihovih snova on ih upozorava i podsjeća na Allaha, Gospodara svojih peradaka, Ibrahima, Iskaka i Ja’ kuba, a. s. ne uvjetuje nametljivo već samo stavlja do znanja da kipovi su samo imena koja su im dali i da su nemoćni u odnosu na Allaha, dž. š. I na kraju tumači im snove. Uvijek ih oslovljava:“ O drugovi tamnice.“
Jednom je rekao da će biti ubijen, a drugi će pojiti vinom svoga gospodara. Nije rekao direktno ono kao:“ E ti ćeš razapet biti.“ Već je rekao:“…jedan od vas…“
Poslije su govorili kako uopšte nisu sanjali, ali Jusuf, a. s., je rekao:“ Već je određeno ono što ste pitali.“
Zato u hadisu stoji:“ Snovi kruže iznad glave čovjeka, sve dok se ne protumače, a kada se protumače onda se i dogode.“
Loše snove ne treba nikome pričati, a dobre reći samo onome koje učen i ko nas iskreno voli.
SAN VLADARA
Jusuf, a. s, je ostao još nekoliko godina u zatvoru poslije ove dvojice kojima je tumačio snove. Jedan od njih je, uistinu, pogubljen a drugi je pušten.
Ovom drugom je rekao da ga spomene kod svog vladara, ali ovaj je to zaboravio, pa je Jusuf, a. s., ostao još neko vrijeme u zatvoru. Ovo je dokaz da možemo i mi učiniti što je do nas, pa onda da se oslonemo na Allaha, iako neki navode predaju da je Jusuf, a.s., šutio i da nije rekao:“ Spomeni me svom gospodaru“, ne bi ostao u tamnici onoliko koliko je ostao.
Nakon svega ovoga Allah čini da tadašnji vladar Egipta sanja čudan san. Bez obzira što je nevjernik, Allah hoće preko njegovog sna da se desi ono što Allah hoće.
„ I vladar reče:“ Sanjao sam kako sedam mršavih krava pojede sedam debelih i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih.“
Njegovi velikani, koji su inače bili njegovi savjetnici, nisu mogli taj san protumačiti, već su rekli:“ Zbrkanih li snova“, ali…sjeti se onaj drug iz zatvora Jusufa, a. s., da bi on mogao taj san protumačiti. Došao je kod Jusufa, a. s., i nakon toliko godina reče:“ Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači sedam mršavih krava pojede sedam debelih i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih, pa da se vratim ljudima da bi oni znali.“
Zanimljivo je kako ovaj bivši zatvorenik poštuje Jusufa, kada kaže:“ Jusufe, prijatelju.“
Šta čini Jusuf, a. s.? Da li traži puštanje iz zatvora, pa da tumači san?Ne. On hoće da bude ljudima od koristi bez obzira što mu se nepravda čini. A još je čudnije što ne traži ultimatum da prihvate islam, već odmah tumači. „ Reče:“ Sijat ćete sedam godina uzastopno, pa ono što požnjete u klasu ostavite, osim ono malo što ćete jesti, jer će poslije tog doći sedam teških( sušnih) koje će pojesti ono što ste za njih pripremili, ostat će jedino ono malo što ćete za sjetvu sačuvati. Zatim će poslije toga doći godina u kojoj će ljudima kiše u izobilju biti i u kojoj će cijediti.“
Ovakvim tumačenjem Jusuf, a. s, udara temelje zdravoj ekonomiji i racionalnoj raspodjeli. Zanimljivo je da je rekao:“ Ostavite ono što požnjete u klasu“, jer u klasu zrno se najbolje sačuva.
JUSUF, a. s., KAO RIZNIČAR KOD VLADARA
Kada je ovo tumačenje saslušao vladar ga je sebi pozvao, ali Jusuf, a. s., nije htio izaći iz zatvora dok se ne dokaže da je on nevin. Nije Jusuf, a. s., spominjao Zulejhu iz poštovanja prema Azizu, već je rekao:“ Šta je sa onim ženama koje su ruke porezale.“ Dovedene su žene koje su priznale istinu kada su rekle:“ Bože sačuvaj, mi o njemu samo dobro znamo.“ Tada je Zulejha rekla:“ Sada je istina na vidjelo izašla. Ja sam njega pokušala zavesti. On istinu govori.“ Zulejha i ostale žene su se pokajale, a posebno Zulejha kada je rekla:“ Ja ne pravdam sebe, ta svaka duša je sklona zlu, osim one kojoj se moj Gospodar smiluje. Gospodar moj, zaista, prašta i samilostan je.“
Neki kažu da su ovo Jusufove riječi, ali važna je poruka, bez obzira da li su njegove riječi ili njene. Ovo je Kur’ an, Allahov govor, kojim hoće da nas pouči, da bez Allaha se niko ne može sačuvati. Da se ne bi umislili kako smo jaki i pobožni, jer bez Allaha smo ništavni i nemoćni. Zašto se ova priča ovako odužila?
Allah hoće da nas poduči svim opcijama iskušenja kroz koja ćemo i mi prolaziti, ali i da nam kaže kako završavaju oni koji se u Njega uzdaju i do Njega pomoć očekuju. Vladar poziva sebi Jusufa, da mu bude osoba od povjerenja, a on traži da vodi brigu o riznicama zemlje, što mu vladar i dodijeli. Eto, tako Allah na kraju uzvisuje. Od bunara, ropstva, iskušenja sa ženama, te zatvora do najvišeg položaja, rizničara. To bi u današnjim okolnostima bio kao primjer vlade u državi.
JUSUF, a. s, I NJEGOVA BRAĆA
Nakon sedam rodnih godina, dolaze sušne godine i kriza se pojavila. U Palestini, gdje su živjela njegova braća prava glad je zavladala. Pročulo se kako u Egiptu ima zaliha hrane, sačuvane po onom Jusufovom receptu.
Dolaze braća kod Jusufa i nisu mogli da ga prepoznaju, a on je njih prepoznao. Prošlo je 28 godina od njhovog rastanka, tj.bacanja u bunar.
Ispitao ih je kako žive i koga imaju kako bi im rekao da iduće godine, ako hoće hranu, neka povedu svoga najmlađeg brata Benjamina.
Jusuf, a. s., im zadaje lekciju i to tešku. Ako brata ne dovedu, nema više hrane, a kako da im otac vjeruje kad su znali šta su sa Jusufom učinili, ali…
Sad tek razmišljaju iskreno i pokojnički dolaze ocu, Ja’ kubu i govore:“ O oče naš, više nam hranu neće davati, zato pošalji s nama brata našeg da bi smo dobili hranu, a mi ćemo ga, zaista, čuvati.“ Ja’ kub, a. s., reče:“ Zar da vam ga povjerim kao što sam prije povjerio brata njegova, ali Allah je najbolji čuvar i On je najmilostiviji.“
Kad su otvorili tovare, našli su vraćene njihve stvari. Tada je morao svako donijeti ponešto od svojih proizvoda da bi dobio tovar hrane. Ovo je bila divna ekonomija razmjene dobara. Nije bilo nezaposlenih, iako je bila glad. Nije se pšenica bacala u more kako bi joj cijenu podigli, kako rade današnji moćnici, već je svakome davano po mjeri; jedan kamilin tovar hrane.
Zato su sinovi( braća) rekli ocu svome:“ O oče naš, šta možemo više poželjeti. Eto vraćene su nam naše stvari i hranom čeljad ćemo našu namiriti, i brata našeg ćemo čuvati, i jedan kamilin tovar hrane ćemo više dobiti.“
Sada tek oni pravu istinu govore, jer su sada u ovisnom položaju. Uz zakletvu da će čuvati Benjamina otac im ga je poslao sa njima savjetujući ih:“ O sinovi moji, ne ulazite na jedna vrata već na više kapija ulazite.“ Ja’ kub, a. s., čini što je do njega, a Allah će dati ono što On hoće:“ A ja vas ne mogu spasiti od onoga što Allah odredi. Moć pripada samo Njemu. U Njega se uzdam i neka se u Njega uzdaju oni koje se uzdaju.“ Ovo je lekcija pravog tevekula. Uradi sve što je do tebe, pa se pouzdaj u Allaha, dž.,š.
Kada su braća stigla u Egipat, Jusuf, a. s., uzeo je svoga brata Benjamina, privio ga na grudi šapnuo mu da je njegov rođeni brat po ocu i majci i da se ne žalosti to što polubraća rade, jer oni su mu bili samo braća po ocu. Jusuf, a. s., se poslužio varkom, kako ga je Allah podučio, da bi brata Benjamina kod sebe ostavio. Trebala je još jedna lekcija njegovoj braći. Šta je Jusuf, a. s., uradio?
Uzeo je vladarev pehar i stavio ga u Benjaminov tovar. Kada su htjeli da idu neko je povikao:“ O karavano, vi ste, zaista, kradljivci.“
Braća su se zgledala i utvrdili da nisu oni lopovi. Bilo je rečeno:“ U čijem se tovaru nađe pehar taj ostaje kao rob i ne ide kući.
Oni su glatko prihvatili takvu ponudu, ubijeđeni da nisu ukrali, ali… sada oni nisu nepošteni, ali trebaju da uče i dalje kakvog su morala.
Kada su na kraju pronašli pehar u Benjaminovom tovaru, zgledali su se i lažno posvjedočili:“ Pa, ako je on ukrao, pa i njegov brat je prije krao.“
Ponovo se javlja njihova bolest duše. A Jusuf se strpio i samo rekao:“ Vi ste u gorem položaju.“ Opet nije rekao:“ Ja sam sada u boljem položaju od vas.“ Tražili su bilo kojeg drugog od njih da ostane, samo da se ocu ne vračaju bez Benjamina. Kako sada doći ocu na oči?! Sada su tek spomenuli Jusufa i ono što su mu učinili. Ne smišljaju šta da ocu slažu, nego kako će otac ovu istinu prihvatiti.
Kada su stigli i sve ocu ispričali, Ja’ kub, a. s., je ponovo rekao:“ Strpljivost je najljepša. Nadam se da će mi ih Allah sve vratiti.“ Već je bio oslijepio od žalosti.
Čudno, tada Ja’ kub ne spominje Benjamina, što je bilo logično, već kaže:“ O Jusufe, tugo moja!“ kada su mu sinovi rekli da će oboljeti od psominjanja Jusufa, on je rekao:“ Ja svoju tugu i jad pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate.“
NADA SE OBISTINILA
Sada tek Ja’ kub razotkriva ono što je od njih tajio, pa im kaže:“ O sinovi moji, idite i raspitajte se za Jusufa i brata njegova i ne gubite nada u Allahovu milost, jer samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.“ Do sada im nije spominjao Jusufa, a. s., jer došlo je vrijeme da istina i pravda ugledaju svjetlo dana.
Kada su ponovo braća došla tražiti hranu, Jusuf, a. s., ih je upitao:“ A znadete li vi šta ste uradili sa Jusufom i njegovim bratom.“ Da bi oni rekli:“ A da ti nisi, uistinu, Jusuf?“, rekoše oni. „ Da, ja sam Jusuf, a ovo je moj brat, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i strpljiv bude bio, pa Allah neće dopustiti da propanu djela dobročinitelja.“
Sada braća priznaju svoje greške i Jusufovu veličinu kada kažu:“ Allaha nam“, rekoše oni, „ Allah te je nad nama uzvisio, a mi smo, zaista, griješnisi.“ Šta čini veliko srce Jusufovo?
Da li im prigovara, kori ih, napada? Ne, nego kaže:“ Ja vas sada neću koriti. Neka vam Allah oprosti. On je najmilostiviji.“
Šta da ih je kaznio, napao, odbacio? Šta bi dobio? Bilo je što je bilo. Koga je Allah na kraju uzdigao? Ko će pobijediti i na dunjaluku i na Ahiretu! Dao im je onu svoju original košulju i rekao:“ Idite sa ovom košuljom i stavite je mom ocu na oči i on će progledati. I svu čeljad mi dovedite.“ Sada više nema ni laganja ni petljanja.
Ja’ kub, a. s.,je na daljini osjetio karavanu i miris Jusufove košulje:“ Ja, zbilja, osjećam miris Jusufov, samo ne recite da sam pomahnitao.“
Kada su donijeli košulju i stavili je ocu na lice, on je progledao i sinovima rekao:“ Zar vam nisam rekao da ja znam od Allaha ono što vi ne znate.“
Sada sinovi tek priznaju ocu svoju pokvarenost, pa kažu:“ O oče naš, zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, uistinu, griješnici.“
Ja’ kub, a. s., kao i njegov sin veli:“ Zamolit ću Allaha da vam oprosti, jer On je najmilostivniji.“
Kada je sva porodica došla u Egipat i hajirli se smjestila, tada Jusuf, a. s., kaže svome ocu:“ I on roditelje svoje postavi na prijesto i oni mu se sami pokloniše, pa on reče:“ O oče moj, ovo je tumačenje mog sna nekadašnjeg, Gospodar moj ga je ispunio. Allah je bio dobar prema meni kada me je iz tamnice izbavio i vas iz pustinje doveo, nakon što je šejtan između mene i moje braće razdor posijao. Gospodar moj je milostiv prema onome kome On hoće i On, zaista, sve zna i mudar je.“
Ne spominje Jusuf, a. s., onaj bunar u koga su ga braća bacila i šejtanu pripisuje razdor koji je posijao između njih.
Kada nastupi blagostanje, zašto spominjati ružnu prošlost? Možda je blagostanje veće iskušenje. Ashabi su govorili:“ U zlu smo se strpili, ali u dobru to nismo mogli.“
Mnogi u zlu dolaze sebi. Dozivaju Allaha, dž.š.Priznaju svoje grijehe. Mnogi u zatvoru tobe dođu. Nekom je veliki hajr da je često bolestan, jer da je zdrav ko zna kakav bi bio. Nekom je dobro da je stalno siromašan, jer da ima para možda bi se ponosio, uzoholio itd.
Zato, Jusuf, a. s., nakon toliko teških iskušenja u tom blagostanju moli Allaha, dž. š.:“ O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si moj zaštitnik i na ovom i na onom svijetu. Daj da umrem kao musliman i pridruži me sa dobrim robovima.“
U ovom kazivanju o Jusufu i njegovoj braći kazano je sve ono što će se dešavati kroz historiju do Sudnjeg dana. Uvijek će biti ljubomore, mržnje, zavidnosti, a bit će i onih koji će ustrajavati na strpljenju i istini. Ko na kraju biva gornji!
Ko će uspjeti? Od ove Jusufove braće koji su se pokajali nastala su sva Jevrejska plemena. Nije ni čudo što su kroz historiju Jevreji uvijek mudrovali i spletkarili kao i njihovi preci, Jusufova braća.
Ovo je priča ljubavi, morala, oprosta, pravde i nesebičnosti, na jednoj strani, kao i ljubomore, zavidnosti, nemorala i nepravde na drugoj strani.
Ali, kraj je važan. Na kraju, pobjeđuje ono što je dobro pravedno, moralno i što Allah voli. Pronađimo se na kojoj smo mi strani. Allah završava riječima:“ Eto tu se neke nepoznate vijesti koje ti objavljujemo, a ti nisi bio među njima kada su se odlučili i kada su onako lukavi bili,a većina ljudi ma koliko ti želio neće vjernici biti.“
nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here