Ispovijest bivšeg kockara iz Sarajeva: Obmane, laži i dug od 200.000 KM

0
83

Prije samo devet mjeseci Sarajlija I. Z. nalazio se na dnu sa kojeg nije vidio izlaz. Dugovanja, nesanice, svađe i sveprisutna laž bili su konstanta u njegovom životu. U jednom trenutku pomišljao je i na samoubistvo, a jedino su ga podrška dragih ljudi i čvrsta volja spriječili. Naš sagovornik bio je žrtva opasnosti o kojoj rijetko kada govorimo – ovisnosti o kockanju.

Već devet mjeseci ne kocka. Međutim, kaže da nije ni blizu oslobađanja od tog problema, jer konačnog rješenja nema, ne postoji magična pilula koja bi jednom za svagda obustavila ovu ovisnost. Jedino što funkcioniše je čvrsta volja.

“Moramo odlučiti da ćemo do kraja života okretati glavu kad prolazimo kraj kladionice, kasina, čak i lutrije”, kaže on.

Ovaj bivši kockar kaže da je vrlo malo ovisnika koji su jednog trenutka odlučili da im treba pomoć i da će se nekome obratiti.

“To se dešava kada nemaju više novca, kada su u dugovima, kad dođeš u situaciju da nemaš više drugog izlaza i najčešće budeš razotkriven. Sve te laži kojima se koristiš da bi došao do novca koji služi samo za kocku, moraju se kao kula od karata u jednom momentu srušiti“, govori I. Z.

A njegova kula od karata srušila se kada su njegovu ovisnost otkrili članovi njegove porodice. Prijateljica od koje je tražio novac odlučila je kontaktirati njegove bližnje i upoznati ih o situaciji. To je bio prijelomni trenutak, koji je, iako mučan i bolan, vodio do pozitivnih promjena u njegovom životu.

Kockao je tri godine prije nego su njegov problem otkrili članovi njegove porodice. Počeo je klađenjem u kladionici, a kako kaže, onda je napravio skok sa kladionice na kasino te je tip kockanja koji je nekim kockarima prijelazni korak, aparate za igre na sreću, preskočio.

Kamatari i otkrivanje problema

Kako bi dobio novac za kocku I. Z. se ubrzo počeo zaduživati. Prvo je pod raznim izgovorima novac tražio od porodice i poznanika, a onda su se u to uključile banke i kamatari.

Od kamatara je posudio 2.000 eura, a dobio je 10 dana da vrati tri hiljade. Svaka sedmica produženja koštala je dodatnih 500 eura.

“U ovoj našoj državi teško je izvući se iz te situacije, jer ako vi prijavite policiji kamatara, postoje šanse da su oni dobro uvezani sa menadžmentom kasina. Mislim da ljudima posuđuju njihov novac uz ogromne kamate, imaju zaštitu političara, zaštitu policije, tako da mislim da nema nekog velikog efekta, iako bi trebalo prijaviti policiji”, kaže on.

Sa prikupljanjem novca je imao probleme, jer je i novac koji bi dobio potrošio na kocku.

“Proklet je čovjek u tim situacijama. Vi nikako da sakupite tih 3.000 eura da se riješite kamatara. Ako dođete do nekog novca, mislite sad ću ja opet kockati, sad ću ja to na kocki dobiti, barem njega da se riješim. To je jedan grozan začarani krug. Na kraju dođete u situaciju da više nemate ni od koga posuditi, u banci ste se zadužili… i tako bivate otkriveni”, kaže I. Z.

Upravo to je ono što se njemu desilo. Porodica ga je otkrila i pomogla mu da se riješi kamatara uz uslov da krene na terapiju. Međutim, ni to nije bilo lako. U Sarajevu nije našao specijalizirane stručnjake koji bi mu pomogli, a tragajući po internetu naišao je na Klub liječenih ovisnika o kocki – KLOK Mostar te počeo ići na sastanke u ovaj hercegovački grad.

Samoubistvo kao realna opcija

I. Z. je imao sreću što je naišao na podršku svoje supruge, bez koje kaže da ne bi uspio. U klubu čije sastanke pohađa postoje i ljudi kojima je kocka uništila brakove te su u ključnom momentu ostali bez potrebne podrške.

“Ako ostanemo sami u tom trenutku, samoubistvo je vrlo realna situacija u kojoj se možemo naći. Nije malo ljudi koji su izvršili samoubistvo zbog kockarskih dugova”, kaže on.

Navodi da je prva reakcija većine ljudi kada dođu u Klub ta da misle da tu ne pripadaju, a da zapravo nisu svjesni koliko im je pomoć potrebna. Kaže i da nema brzog ozdravljenja te da se čuda ne dešavaju preko noći.

Međutim, postoje i ljudi koji nude brz lijek za veliki novac. I. Z. navodi kako je upoznao ljude koji su davali po 10.000 eura osobama koje su tvrdile da im mogu brzo pomoći sa problemom ovisnosti, ali da je to neslavno završilo.

“To je još gore bogaćenje na muci ljudi koji nisu u stanju vladati sobom, vladati tim porivom“, kaže on i dodaje da je bilo i ljudi koji su bili na hipnozi, ali da ništa od tih brzih rješenja ne funkcioniše.

Jedini način, tvrdi on, je ono što KLOK radi, a to je kombinacija grupne i individualne terapije.

“Pomaže da vidite da niste sami s tim problemom, pomaže kad vidite da ima ljudi kojima je stalo do vas, kojima je stalo da se izvučete sa tog dna, da podvučete crtu i krenete živjeti normalnim životom. Pokaže vam i da novac nije sve u životu“, kaže on i navodi da ovaj klub kockare vraća u realnost.

Spas u drugim kockarima

“Za ovisnike kockare, oni upadnu u to stanje koje čini da su odvojeni od realnosti i egocentrični. Oni više ne misle ni na koga i ni na šta. Sistem rasuđivanja je potpuno poremećen, nisu u mogućnosti da normalno, racionalno razmišljaju”, kaže I. Z i navodi da se ovisnost o kockanju ne razlikuje puno od bilo koje druge, ali da se o njoj manje govori i da ne postoji razvijena svijest o ovom problemu.

Grupa na koju je I. Z. naišao bila je njegov spas.

“Grupa donosi radost, u jednom trenutku vi jedva čekate da odete tamo, da kažete, ja ovu sedmicu nisam kockao, ja sam očistio kuću, posadio cvijeće, družio se sa djecom, bolji sam na poslu…”, kaže on.

Jedno od pravila grupe je i da osoba koja ima ovisnost o kockanju na početku ne smije imati više od tri KM u džepu.

“Jasno vam je kako je to nagla promjena za nekoga ko je znao za noć ‘skršiti’ deset-dvadeset hiljada maraka”, kaže on.

Sastanci grupe ponekad su napeti, žustri i bolni, jer ovo nije navika koje se lako riješiti. I. Z. navodi da kockari često imaju i problema sa depresivnim tegobama.

“Lijekova, proizvoda farmaceutske industrije za tretiranje kockarske ovisnosti nema, ali postoje lijekovi kojima se može razbiti to potpuno rastrojstvo u kojem se jedan kockar nalazi”, kaže on.

Ovisnost kao bolest koju ljudi ne shvataju

Jedan od prvih zadataka u klubu je napisati pismo u kojem se objašnjavaju razlozi početka kockanja i dalji tok događaja.

“Ja sad kad pročitam to moje prvo pismo, dođe mi da povraćam. Od muke, od strahota do kojih sam ja sebe doveo. Da sam imao hrabrosti, ja bih izvršio samoubistvo. Jer, nemate izlaza, barem mislite da nemate izlaza, a izlaz uvijek postoji. Ali dovedete sebe u situaciju da mislite da nemate drugog izlaza”, kaže on.

Jedan od problema s kojima se susreće je i stigma vezana za kockanje u našem društvu i nerazumijevanje ovog problema.

“Ovisnost o kockanju je bolest, bez obzira na to koliko je to teško ljudima shvatiti. Izgleda kao izgovor, ljudi pitaju ‘Pa kako se ne možeš kontrolisati?’ Da sam mogao, ne bih došao u tu situaciju“, kaže on.

Veliko prisustvo kladionica i drugih mjesta za kockanje u našem društvu ga frustrira.

“Kada vidim reklamu na taksiju za kasino, dođe mi da pljunem na taj taksi kad prolazi”, kaže on i dodaje kako ga ljute reklame u kojima se kladionice prikazuju kao društveno odgovorna preduzeća.

Preporod i osjećaj krivice

Danas je I. Z. preporođen čovjek. Uz pomoć supruge i dalje ide na terapiju i uspješno se nosi sa svojim problemom. Kaže da bi želio pomoći i drugima koji imaju isti problem te se sprema za ulogu mentora.

Ono sa čime se još uvijek nosi je ogroman osjećaj krivnje. Kaže da kockari, kao i drugi ovisnici, ne uništavaju samo sebe, već i svoje bližnje.

“U periodima kada sam bio otkriven bila je grozna situacija u našoj kući i djeca su to sigurno na svoj način proživljavala i na njima će to ostati kao neka vrsta ožiljka, ja sam svjestan toga. Sada stvarno činim sve da se iskupim“.

I. Z. se nada da bi njegovo iskustvo moglo pomoći drugima koji se nalaze u sličnoj situaciji koju je on preživio.

“Prvi i osnovni savjet je obratiti se nekome za pomoć. Drugi savjet je priznati što prije sve. Nekome iz porodice, dobrom prijatelju ili stručnoj osobi, psihologu ili neuropsihijatru. To je vrlo bitan, vrlo važan, prvi i osnovni korak. Bez tog koraka nema šanse da se napreduje. Ja sam sada preporođen čovjek, vjerujte mi. Ponovo živim život”, kaže I. Z.

Osnovni uvjet za početak ozdravljenja je priznavanje problema te priznavanje svega drugima.

“Sve dok kockar nije svjestan da je pao u ovisnost, za njega nema nekog izlaza iz te situacije. Mi smo ti koji se moramo odlučiti, ne može niko osim nas“, kaže bivši ovisnik o kocki.

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here