Haljina koju niko nije htio obući

0
70

Danas sam se odlučila sjetiti gdje mi je kuća. Večeras sam posjetila moju novu komšinicu, koja se doselila u porodičnu kuću sa svojim mužićem i njegovom majkom u paketu. Zamisli to, djevojka od 21 godinu, kojoj nije problem doći živjeti sa muževljevom majkom.

Momenat da se divimo očaravajućoj jednostavnosti u kojoj ona zna uživati dok, kao trenutno nezaposlena, provodi cijele dane uglavnom sa svojom svekrvom i komšijama, uglavnom stqrijim i od nje i od njene svekrve. Fascinantno je gledati sa strane kako to može ponekad lijepo funkcionirati. Još slovo i otići ću od svoje teme naskroz.

Dakle, večeras sam ih išla posjetiti sa mamom. Raspričale smo se, pokazuje mi jaknu i suknju koju joj je suprug kupio i, odjednom iskače neka ružna narančasta haljina. Poznata mi je od nekud. Hej, raširujem je i govorim, pa mi smo imali nešto slično ovome, nekada davno…mama i svekrva od ove mlade ženice što je udostojena narančastim poklonom se smijulje a ženica kaže kako joj je to kupio drug njenog muža, a opet naš zajednički komšija.

Kupio ju je za 3,60 KM. Moraš znati u ovom momentu da u univerzumu mog komšiluka nije ponižavajuće to što je neko nekome za 3,60 KM kupio najružniju haljinu na svijetu. Ono što ću ja nehotice otkriti za koji sekund – je. Čekaj, pomalo mi naviru sjećanja i pitam a onako više za sebe, reci mi samo, je li haljina bila u pakovanju sa slikom takve plave haljine?! Mama i muž od ove ženice pište od smijeha a ja sam konačno shvatila da je to baš ta, naša haljina.

Dobili smo je od daidže iz Australije, između ostalih poklona – groznu narančastu haljinu. Daidža stvarno ima dobre namjere ali uvijek donese jednu hrpu finih i drugu hrpu apsolutno neupotrebljivih poklona. On to tako donese, pa nek se posluži ko želi. Naravno, nije se našao takav kad je u pitanju ovakav komad, pa se drugi daidža, koji inače služi kao primarni skladištar za sve te poklone prije nego se oni razdijele dalje, pobrinuo da se ta haljina nađe u našoj hrpi poklona.

To mu je izazvalo nepatvorenu radost i smijeh uz pošalice koje su trajale danima. Mama bi se možda i usudila da obuče narančastu katastrofu, mada ne mogu zamisliti za koju bi priliku ikada mogla proći. Možda…možda za Noć Vještica, kao kostim za slovensku čistačicu, ali samo kada bi mama furala takav praznik a ovdje to nije slučaj.

Kako god, naranča od haljine joj je bila mala. Stajala je tako zapakovana par godina, gurajući se u začelju zadnje police u ormaru, sa posteljinama i jastučnicama. Onda se mama sjetila genijalne ideje da pokloni haljinu jednoj sitnijoj komšinici, pa da je ova oblači u vrtu ili takvo nešto. Njoj je isto bila mala, pa ju je spremila u svoje zadnje ladice ormara sa posteljinom i jastučnicama, da tu stoji sve dok se komšiničin sin ne sjeti genijalne ideje za pošalicu koja će razbiti malo zimsku monotoniju, pa je odnese na poklon novoj ženi svog druga.

Eno se mlada naljutila na muža, što joj nije rekao i što se sprdao s njom prešutivši joj pošalicu a mama se “naljutila” na mene što sam “istorokala” sve.

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here