Evo jedne istinite horor priče!!!

0
148
Nekih 60 godina moj djed je bio na noćnoj straži.On i njegov prijatelj sjedili su na izvidnici.
Dok su tako pričali čuli su da je nešto šušnulo u šumi. pogledali su prema visokim borevima, nisu ništa vidjeli.Pomislili su da je nekakava lisica ili neka divljač.
Vratili su se da sjednu. Sjedili su tako nekih 5min kad ono opet nešto šušne.
Oni se brže skoču i usmjere reflektor prema šumi.Kad tamo neka crna spodoba!
Ona pogleda prema reflektoru i ispusti neki nadnaravni zvuk krik jezivi da im se zavukao pod kožu, i zatim pobjegne u šumu!!
Oni su se tolko prestrašili da su jedva naredniku ispričali što se dogodilo.
On im ispočetka nije vjerovao ali kad su mu poslije ostali vojnici rekli da su čuli krikove dok su bili na straži počeo je vjerovati.
Javio je vrhu sto se dogodilo.
Oni su osigurali potragu, nisu ugledali to biće samo su čuli krikove.
To je danas jedan od fenomena.Neki kažu da je to majmunoliki čovjek ali ko zna??
Moj djed od tog dana nikad nije izašao sam po noći!!!
Danas se jos sjeca tog jezivog događaja!!!

Sjena

Ovo se dogodilo mojoj baki. Kad je imala 20-ak godina živjele su ona i mama joj same u kući u centru splitu. Spavale su svaku noć u istoj sobi na braćnom krevetu skupa (otac joj je umro). Jedne noći moja se baka probudila usred noći i vidila neku sjenu koja joj je stala kraj nogu. Sjena joj je počela prilaziti i penjat se na krevet po njoj. Osjetila je veliku težinu na nogama, a zatim joj je sjena došla do vrata i počela je gušit. Ona nije mogla ništa, niti se pomaknut niti disat. Sjena joj je rekla nešto na latinski i nakon toga se velikom brzinom povukla s nje i pala na pod. Taj udarac se čuo i probudio je njenu mamu šta je spavala do nje. Nakon toga svaku noć idućoh 3 mjeseca se događalo isto. Svaku noć. Onda su one pozvale svećenika kod sebe doma i on je rekao da osjeća prisutnost zlih sila. Nakon toga su se odselile iz tog stana i više nikad se to nije ponovilo.

Sjena 2

Bio sam na poslu, crtao sam nešto i morao sam u WC. Hodnik je jako dugačak a toalet je na samom kraju. Otišao sam do tamo bez problema i prvo uključio osvjetljenje u kupatilu (štedimo struju  ). Prekidač je u hodniku, dakle još nisam otvorio vrata. Toalet je dosta veliki, u prvom dijelu su lavaboi gdje se peru ruke sa ogledalima a dalje se nalaze 4 kabine sa wc šoljama. Zadnja kabina (gledano od ulaza) je stalno zaključana zbog nekog problem sa instalacijama koji ne može da se popravi bez rušenja pola kupatila. Dio sa wc kabinama osvijetljen je sa 2 neonske cijevi, isto kao i prvi dio sa lavaboima ali u tom dijelu (gdje su kabine) jedna od cijevi ne radi (ona koja je iznad kabina) pa je malo mračno pošto nema prozora.

Dakle, u trenutku kada sam otvorio vrata i zakoračio unutra vidio sam dosta jasno definisane ljudsku sjenu. Nisam mogao razlikovati detalje kao što su lice jer je “sjena” bila apsolutno crna ali su vanjski obrisi imali žensku formu, sitne gradje i mislim da je imala i dugu kosu jer nisam mogao vidjeti obrise vrata. Više puta sam imao takva iskustva ali nikada nisam vidio “sjenu” jasno kao danas. Bila je tu jako kratko, dakle otvorio sam vrata, zakoračio i tada sam shvatio da je i ona tu i stao sam. U narednom trenutku je nestala prema zaključanoj kabini, jednostavno je prošla kroz vrata. Da se ne lažemo, umro sam od straha, zakoračio sam unazad i najvećom mogućom brzinom sam zatvorio vrata i odlepršao prema kancelariji. Kolegama sam rekao da mi je pozlilo u WC-u jer sam, prema njihovim riječima, izgledao kao leš.

Glas

Spavala sam kod dečka, on je već odavno zaspao, a meni inače malo duže treba dok zaspim. Taman sam tonula u san kad me netko dozvao nekakvim gasnim šapatom (ako to ima smisla ). Trgnula sam se i pitala ga dal me on zvao al me nije čuo. A i učinilo mi se kao da je ženski glas.

Inače, neznam zašto kad god spavam kod njega nešto se desi. Ne uvijek, ali ponekad čujem lupanje, škripanje, pa to dozivanje.

Spavali smo, kad nas je oko 1h probudilo nekakvo škripanje. Tj. mene prvu pa sam ja njega probudila da ga pitam dal i on to čuje. Počela sam plakat od straha, što mi se nije nikad desilo . Nakon par sekundi je prestalo.

 Čovjek bez glave

 Moj pokojni djed je živio u Posavini, u selu blizu Slavonskog broda, i tako mi je jednom prilikom ispričao kako je tokom jednog jesenskog predvečerja, vračajući se kući biciklom vidio nekakvog čovjeka bez glave kako se zaletava iz šume pored puta i kreće za njim. I naravno, sav se preplašio i ubrzao. Navodno je naganjao još neke mještane. Uz to je rekao da se pretpostavlja da je to bio duh čovjeka iz Bosne koji se objesio iz očaja i pri tom mu je otpala glava.

Teta

Moja baka, žena djeda iz drugog opisa, je imala iskustva javljanja umrlih iz obitalji prije nego su to drugi saznali. Tako je jednom ispričala da joj je tokom noći u sobu u kojoj je spavala sa tri sestre došla teta koju je jako voljela. U sobi se iznenada stvorio propuh niotkud. Cvijeće na stalaži do kreveta je počelo šuštati i u sobu je ušla nasmješena teta koja joj je prišla i dodirnula joj nogu. Dodir je opisala kao hladan. Dvije sestre su čvrsto spavale. Tetka se povukla i izašla iz sobe, i sve se smirilo. Ujutro je ispričala svoju priču u koju su svi povjerovali kad je malo poslije podne došao rođak s lošim vijestima. Sličan slučaj je imala, ali nakon što joj je umro djed. On je bio invalid bez noge i obično mu je ona donosila vodu u njegovoj čaši. Par dana nakon što je umro, dok je brisala suđe, čula je da ju traži vodu i čaša je sama pala sa kuhinjskog ormarića i rasula se u kako ona kaže stotinu komadića.

Splet energije

 Iako je bilo u snu djelovalo je itekako stvarno i probudilo me. Vidio sam kako propadam kroz nešto kao vatru, ali izrazito svijetlu žutu vatru koja mi je više djelovala kao nekakav splet enegije. Imao sam intenzivan osječaj da brzo propadam, uz glasan šum kao snažan vjetar. Trgnuo sam se i probudio bez znoja i zadihanosti. Bez straha, samo ogromno čuđenje. Iskreno svidio mi se taj osječaj. Uz to sam jednom imao iskustvo paralize u snu, ili tako nekako. O tome sam poslije saznao na internetu. Uz to imam dokaz sječanja na prošli život, uz kasetu i crtež koji sam napravio u vremenu mog života koje je već palo u zaborav, ali o tome možda nekom drugom prilikom i na drugom mjestu.

Zvuk

Ovo mi se dogodilo kad sam bila još mala.Sjedila sam u sobi na krevetu i čula sam zvuk kao da netko svira na čašama.Kad sam se ustala,shvatila sam da zvuk dolazi od velikog lustera.Također se nisam mogla pomaknuti s mjesta od straha.Te večeri mi se dogodila slična stvar:ležala sam na krevetu i čula kao da neko povlači jorgan po susjednom krevetu i stenje.Al ovaj put sam zbrisala iz sobe u petoj brzini i tjedan dana spavala na kauču u boravku.

Ukleti hotel Kolorado

Te davne 1892. godine mlada Kejt Morgan došla je u ovaj hotel sa željom da se otarasi neželjenog deteta koje je nosila u sebi. Uzela je preveliku dozu kinina, ali kada su počele mučnine, nije mogla više da izdrži od bolova pa je prekratila svoje muke hicem iz pištolja.

Od tada, gosti su prijavljivali užasne zvuke tokom noći, a neki su iz straha odmah napuštali hotel. Ljudi su navodno viđali senke koje šetaju zidovima, svetlo koje se mahnito palilo i gasilo i stvari koje su letele u glavnoj dvorani hola.

Filipinski drumski duh

Kezon siti je mesto koji odiše predivnom prirodom, ali i strašnim horor mitovima. Meštani kažu da je na glavnom drumu često viđana žena u beloj haljini sa dugom crnom kosom i krvavim licem. Na ovom putu dešavale su se strašne saobraćajne nesreće, i to uvek na istom mestu, gde navodno ova „bela dama” vreba.

Prema lokalnoj priči, kada „Ukleta” vidi vozača koji putuje sam, ona na sve načine pokušava da zaustavi vozilo ne bi li ga naterala da je poveze, a onda sledi zlokobni događaj.

Ukleta mentalna bolnica

U rumunskoj oblasti Translivanija, u gradu Kluž je sedamdesetih godina izbio požar u lokalnoj mentalnoj bolnici. Stotine teških bolesnika poginulo je u najstrašnijim mukama. Većina njih je bila vezana za krevet tokom noći, ili su u ludačkim košuljama ležali u posebnim prostorijama. Kada je vatra izbila u sobi gde je kotao, svi bolesnici su bili u dubokom snu i pod teškim lekovima. Međutim, užasna vatrena stihija brzo se proširila do svih bolničkih soba. Neki lekari i medicinsko osoblje uspeli su da se spasu, ali je nažalost veliki broj umro groznom smrću.

Meštani kažu da su godinama kasnije, grozni jauci dopirali iz stare izgorele kuće, a svi pokušaji da se zgrada restaurira, završavali su se tragedijama. 1987. grupa tinejdžera posetila je jedne noći staru bolnicu u nameri da tu iz opklade provede noć. Sutradan je svo četvoro nađeno mrtvo, sa teškim opekotinama trećeg stepena.

Suicidalni hotel

U Oslu postoji hotel u kome je iz nerazjašnjenih razloga grupa od 11 studenata šezdesetih godina izvršila kolektivno samoubistvo sonom kiselinom. Nakon toga, godinama kasnije mnogi ljudi su dolazili u taj hotel i iako do tada nikada nisu imali sucidalne misli i želje, okončavali su svoj život na tom mestu.

Zaposleni tog hotela kažu da su „zle sile nastanile ovo mesto i da zalutale duše mladih ljudi koji su šezdesetih prekinuli svoje životne puteve, uporno šapuću noću dok ne nagovore gosta da im se pridruži u večnoj tami”.

Tamošnja policija više puta je istraživala ovo mesto ali nikada nisu uspeli da objasne paranormalne aktivnosti tamo prisutne. Ipak, hotel je konačno zatvoren pre nekoliko godina, kada je majka sa dvoje dece izvršila suicid skočivši sa petog sprata.

Mala glupa

Neki tinejdžeri smatraju kako je zanimljivo i zabavno noću se vucarati po groblju – na taj način utažujući žed za paranormalnim ili možda navalom adrenalina. Na kraju krajeva da bi ispali “face”.

No, osim jeze, straha od pokoje sjenke moguće je da vas s groblja “nešto” i doprati kući. Nešto takvo se dogodilo jednoj tinejdžerki u Engleskoj.

Dogodilo se to prije kojih 30-ak godina kada je Ema zajedno sa svojih par prijatelja, iz onog zadnjeg navedenog razloga, odlučila malo svojim veseljem narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja. Na njenu žalost, “groblje” nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam.
Jeza u njenom domu započela je tek nekoliko dana kasnije. Prvi znak da nešto ne valja bilo je kad se probudila jedne noći, a prikaza starice sjedila je na stolici kraj njenog kreveta. Prema njenim pričama nije se radilo o poluprozirnom entitetu već o jasnom liku, a u tom trenutku nije osjetila da joj želi ikakvo zlo.

Naravno da je ujutro kad se probudila na to gledala kao na čudan san. No taj njen “čudan san” nažalost je više od produkta njene REM faze, jer se ta starica ponovo javljala, ponekad čak i usred bijela dana. Ponekad ju je lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo ju promatrajući, ne predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku.
Jednog dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci “zavrnula” posudu u kojoj je bila pripremljena vruća voda za čaj s namjerom, kako Ema tvrdi, da ju polije tom vrućom vodom. Kako su pojavljivanja starice postala mnogo opasnija od one “faze” kada ju je samo promatrala – Ema je rekla svojoj majci što joj se događa.

Nevjerica njene majke vrlo brzo je nestala kada je sama vidjela staricu u hodniku svoje kuće. Pratila ju je do sobe u kojoj je starica jednostavno nestala. No ne zadugo. Kada je Emina majka usisavala kuću, nevidljiva sila joj je otela usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotnom smjeru kad bi ih netko pokušao otvoriti ili zatvoriti, a noću bi jednoličan zvuk poput vrlo glasnog kapanja budio cijelo kućanstvo.

No to nije bio zvuk kapanja u što ih je razuvjerio vodoinstalater pošto je pregledao cijelu kuću i nigdje nije našao curenje. Maltretiranje je postajalo sve intenzivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se naočigled sami pomicali do događaja koji je prelio čašu.

Dok je jednog dana sjedila sa svojim ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te počela pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19. stoljeća. Nakon tog bizarnog događaja Ema je dobila i neke neobjašnjive psihičke moći – savijala je vilicu (baš interesantno kako se ne radi o, u ovakvom slučaju, vrlo često spominjanoj žlici) kad bi ju dodirnula. Nikakve istrage nisu uspjele dokučiti što se događalo u tom domu, a Emina obitelj se iselila.
Čisto iz znatiželje, jednog dana Ema se vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena te je tuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a tada ju je nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla glavom bez obzira, a takva znatiželja joj se nikad više nije javila.
Jednom mi je prijatelj rekao da ako ćemo govoriti o dušama mrtvih koje se zadržavaju na Zemlji poslije smrti, zasigurno ih ne bi bilo na groblju pošto je tu tijelo doneseno nakon što ga je duša napustila. Ova priča očito pokazuje suprotno. Narušite im mir i neki bi vam se mogli i osvetiti.

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here