Duga presshura – mozaični magazin uživo

0

U subotu, 7. 10. 2017. godine, od 11.00 do 12.00 sati, u Klubu SSH, a u okviru novog projekta nazvanog „Duga preSSHura“, Udruga Libertas i Udruženje umjetnika Planet Poezija ugostili su Antonelu Pehar-Šimunović, akademsku rediteljicu, Mirka Despića, direktora Jahorina film festivala, te Zorana Ćatića, reditelja.

Kao šlagvort za razgovor, prikazan je jednominutni kratki film Namjera reditelja Zorana Ćatića, a koji je za film Fuga nedavno na 25. Hrvatskom festivalu jendominutnih filmova u Požegi dobio dvije nagrade – publike i stručnog žirija. S gostima se razgovaralo o temi: „Uloga dokumentarnog filma u savremenom društvu“.

Reditelj Ćatić govorio je o trenutnom stanju u filmskoj produkciji kratkog i dokumentarnog filma iz svog iskustva i rada, koji se manje-više bazira na samoinicijativi, bez velikih produkcijskih sredstava. Tako je rekao da je film Namjera nastajao pune četiri godine, od ideje do konačnog proizvoda – filma u trajanju od šezdeset sekundi. Ćatić je parafrazirao ponajboljeg bh. snimatelja Mustafu Mustafića, koji je rekao da „dokumentarni film ima punu vrijednost tek nakon određenog vremena, onda kada ljudi počnu istraživati minule događaje.“

Rediteljica Antonela Pehar-Šimunović govorila je o stavu autora i onome što reditelj namjerava da potencira u vlastitom filmskom izražaju, kao i da, u produkcijskom smislu, u bh. društvu postoji mogućnost da realizirate svoje autorske filmske ideje, i pored velikih materijalnih i tehničkih teškoća. Naglasila je kako svi autori na kraju imaju dilemu, jer snime mnogo materijala i moraju donositi teške odluke o tome šta će od snimljenog materijala uvrstiti u film. Kad je u pitanju dokumentarni film, postoje teme koje se ne snimaju. Također, filmski ispričana priča mora imati poruku razumljivu publici ma gdje ona bila, odnosno gledala film.
Mirko Despić kazao je da su posjetioci ovog programa našli minimalnu identifikacijsku tačku s Ćatićevim kratkim filmom i njegovom porukom, a to je suština dokumentarnog filma. Kao direktor dokumentarnog filmskog festivala, govorio je o problemu selekcije pristiglih radova, navodeći da su prije dvije godine imali oko dvije hiljade i osamsto prijavljenih filmova. Zbog toga su morali angažirati desetak studenata filmske akademije koji su bili zaduženi za predselekcijski odabir filmova. Potencirao je da bh. dokumentarni film ima svijetlu budućnost upravo zbog educiranog kadra koji dolazi s akademija u Sarajevu i Banjoj Luci.

U okviru interaktivne rubrike Enklava baklava, posjetitelje programa interesirala je godišnja produkcija dokumentarnih filmova na BHT1. U tom kontekstu je Antonela Pehar-Šimunović istaknula da, otkako je došla u ovu televizijsku kuću 2013. godine, raste broj snimljenih filmova i trenutno dostiže blizu čedrdeset. Ponukana kvalitetom Ćatićevog jednominutnog filma, kazala je da je zainteresirana za prikazivanje njegovih kratkih filmova na državnom tv servisu, kako bi i šira bh. javnost upoznala te radove.

Unutar rubrike Šik klasik, jer se sluša, profesor muzike Enes Ibričević odsvirao je dvije kompozicije iz klasičnog repertoara španskog kompozitora Franciska Tarrege Lagrima i Habanera. Osnovne podatke o Tarreginom životu iznio je književnik Dino Porović, navodeći da se u španskom Viljarealu tokom prve sedmice u septembru održava ugledni muzički festival posvećen španskom muzičaru kojeg smatraju ocem savremene klasične gitare i jednim od najvećih kompozitora za gitaru u historiji.

Dr. sc. Marijo Pejić, u rubrici Vječno zrele zelene melodije, govorio je o stvaralaštvu kompozitora Arsena Dedića, potencirajući njegov rad koji se odnosio na komponiranje muzike za dukometražne, animirane i dokumentarne filmove ili tv serije.

Urednica rubrike Alka poetika Tamara Čapelj podsjetila nas je na pomalo zaboravljenog bosanskohercegovačkog pjesnika Duška Trifunovića, koji je, zbog velikog broja uglazbljenih pjesama, zaslužan za stvaranje pojma „sarajevske škole rock’n’rolla“, te podsjetila na njegove druge autorske radove, između ostalog, na dva scenarija za filmove Ram za sliku moje drage i Život je masovna pojava. Za kraj je Dino Porović pročitao Trifunovićevu pjesmu Tempo secondo, koji je poslužila kao scenaristički predložak za crtani film koji je osamdesetih godina uradio slikar Mersad Berber.

U muzičkom dijelu učestvovao je PGS Pravo lice iz Sarajeva, a voditeljica programa bila je Ivana Krstanović, koja je zakazala novo druženje za dvije sedmice.

Fotografije je načinio Goran Vrhunc.

UU Planet Poezija
Tamara Čapelj i Dino Porović

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here