Đana Lončarica: Kako psihoterapija djeluje na mozak?

0
165

[ad_1]

Psihoterapija se koristi u sve više i više različitih oblasti, ali postavlja se pitanje kako ona djeluje? Kako se ljudi zaista mogu mijenjati, duboko, brzo i trajno?

Pripremila: Đana Lončarica, dipl.psihologinja, gestalt i porodična psihoterapeutkinja

Dugo vremena su se opažale samo promjene, ponekad iznenađujuće neobične, koje su se javljale u stavu i ponašanju, ali nije bilo mogućnosti da se objasni kako su nastajale. Novija istraživanja u oblasti živčanog sistema su rezultirala u boljem razumijevanju pojava u mozgu: u stvari, svako iskustvo učenja i svaka psihoterapijska intervencija djeluje direktno na moždane puteve (mrežu). Unutarnja, moždana biohemija se mijenja usljed stvaranja hormona i neurotransmitera (dopamin, serotonin, adrenalin, testosteron i td.)

Ovo je posebno tačno kod psihoterapija koje uključuju tijelo i emocije. Ne tako davno, hemoterapija (tretman lijekovima) i psihoterapija su bile postavljene na dva suprotna kraja jednog spektra. Tradicionalni psihijatri su se milostivo smješkali na ono što su govorili psihoanalitičari i psihoterapeuti; smatrali su da su njihove metode bile ništa drugo do vid svjetovne zabave, i samo su vjerovali znanstveno testiranom liječenju.

Psihoterapija osnažuje medicinski tretman

Nakon revolucije koju je izazvala upotreba antibiotika u liječenju infektivnih bolesti, uslijedila je revolucija neuroleptika u liječenju mentalnih oboljenja. U najmanju ruku postojao je čitav niz molekula koje je trebalo razviti, a koje su mogle direktno djelovati na mozak i promijeniti ponašanje (trenkvilajzeri, antidepresivi, stimulanti, antipsihotici itd.) Dalja praksa je evoluirala od suprostavljenosti ka spajanju tretmana lijekovima i psihoterapije. Psihoterapija osnažuje medicinski tretman na više načina: produžava i proširuje djelovanje takvih lijekova što dozvoljava postepeno smanjivanje doza. Slično tome, tretman lijekovima može pomoći u pripremi klijenata za psihološki tretman smanjivanjem anksioznosti ili sprečavanjem nastanka psihoze.

Danas se ulazi u treću fazu koja nije niti faza suprostavljenosti niti prostog dopunjavanja već se radi o jednom istovjetnom procesu s dvije strane: konačno se shvata da su neke psihoterapije zapravo vrsta hemoterapije. S psihoterapijom nastaju neuropsihološke i biohemijske promjene: takvi efekti su brzi i postojani. Veliku prednost čini to što su takve unutrašnje promjene individualizirane, doze su prilagođene primjereno svakom organizmu, upravo kao što i sva tijela konstantno prate nivo šećera u krvi, željeza ili cinka ili vitamina.

Terapija desnog mozga

Najsloženiji organizam u univerzumu i vrhunac evolucije od postanka svijeta je ljudski mozak. Skraćena definicija psihoterapije posebno onih tjelesnih  bi bila „terapija desnog mozga“, koja rehabiltuje intuitivne i sintetičke funkcije, jednako kao i neverbalni govor (facijalna i tjelesna ekspresija i umjetnička ekspresija).

Također, može se govoriti o „limbičkoj terapiji“ koja bi mogla zauzeti mjesto koje joj pripada sa svojih šest osnovnih emocija: radost i tuga, ljutnja i uzbuđenje, želja i strah. Složena struktura limbičkog sistema odgovorna je je za memoriju jednako kao i za emocije.

Iskustvo se ne može memorisati osim ako nije izazavno dovoljno jako emotivno stanje

Ljudski je mozak dakle najsofisticiranija „kontakt mašina“ u univerzumu. Nasuprot popularnom vjerovanju, dendrični rast (koji vodi ka sinaptičkoj komunikaciji) nije usporen starenjem, već BESPOSLENOŠĆU, LJENOŠĆU, NERADOM, DOKONOŠĆU!  Ništa neće ubrzati ljudsko starenje tako kao penzionisanje bez zamjenskih aktivnosti. Beba ostavljena u koljevci bez poticaja neće sjediti do 21. mjeseca života, a prohodat će tek kada bude tri godine stara. U bolničkoj sobi pacijent koji leži pored prozora s pogledom na van će se brže oporaviti.

„PROMJENE I HAOS STIMULIŠU ŽIVOT“ ( Prigogine)

Iako cijeli mozak učestvuje u svim operacijama, ipak postoji izvjesna podjela rada. Iako lijeva i desna polovina mozga rade mnoge stvari isto (lijeva polovina za desnu i obratno), iako je mozak nedjeljiv, ipak se rad lijeve i desne hemisfere razlikuje. Lijeva je hemisfera zbog te razlike nazvana logički mozak i ona kontroliše strogost misli, matematičku preciznost operacija, kao i jezik.

Desna hemisfera je emocionalnost ili umjetnički mozak. Ona se više bavi emocijama, čak i emocionalnom obojenošću izgovorenih riječi. Desna hemisfera se razvije prije lijeve, in utero. Ona je centar cjelokupne intuicije, sinteze, „umjetničkog“ mozga koji opaža stvari i situacije bez analiziranja ili sposobnosti da ih imenuje. Naša kultura je pretjerala u razvoju značaja lijeve hemisfere koja upravlja jezikom, logičkom analizom, naukom, ova strana se naziva dominantnom. Nervi prelaze na drugu stranu te tako lijevi mozak kontroliše desnu ruku i to je razlog zašto se smatra dominantnim.

U stvarnosti ljudske najvažnije odluke se donose u desnom mozgu (izbor partnera, religije, političke partije, profesije, hobijai td), a racionalizuju se tek kasnije opravdanjem u lijevom mozgu.

Desna hemisfera razvijenija kod muškaraca

Neosporna je činjenica da je desna hemisfera razvijenija u muškaraca, naročito zbog uticaja muškog hormona testosterona. Ovim se objašnjava zašto statistički muškarci generalno imaju više dara za orijentaciju u prostoru (mehanika, ekspedicije) dok je u žena razvijena lijeva hemisfera, koja pomaže govoru i orijentaciju u vremenu. Najvjerovatnije objašnjenje je evolucija: prahistorijski čovjek je odlazio u lov, tiho slijedeći plijen dok su žene ostajale u kući, pećini, brinući se o redovnom dojenju, učvršćujući putem jezika porodičnu koheziju.

Još u vrtiću djevojčice govore četiri puta više od dječaka. U dobi od šest godina prednjače 12 mjeseci ispred dječaka istog uzrasta, a u dobi od devet godina prednjače 18 mjeseci.Također, žene su razvile čula sluha i mirisa: njihov sluh je dvostruko jači, a ima šesterostruko više žena sa savršenim sluhom. Njihovo čulo mirisa je stotinu puta osjetljivije, a osjećanja imaju svoje vlastite mirise. Nesvjesno reagujemo na milijarditi dio grama mošusa, tj. samo jedan molekul.

Testosteron ima uticaja na mnogo toga: na brzinu reakcije, vidnu percepciju, pažnju, mišićni razvoj, osvajanje itd; priprema muškarca za lov i borbu. Muškarci su tako genetski programirani za takmičenje: što znači da bolji muškarac osigurava potomstvo vrste (dok su žene programirane za suradnju).

Najnovija otkrića i istraživanja
Đana Lončarica, dipl.psihologinja, gestalt i porodična psihoterapeutkinja

Đana Lončarica, dipl.psihologinja, gestalt i porodična psihoterapeutkinja

Neki savremeni  psihoterapeuti se ne zaustavljaju na najnovijim otkrićima u vezi sa funkcijom centralnog nervnog sistema i njegove suptilne biohemijske ravnoteže: njih interesuje, također, velikim dijelom neistražena oblast imunologije i njene veze sa mozgom. Već dugo zna se o značaju psiholoških faktora u  evoluciji mnogih bolesti: nakon što su Selye-vo istraživanje, te studija Holmesa i Rahea o stresu otkrili do koje mjere se organizam suočava sa teškoćama adaptacije na neki važan događaj, pozitivan ili negativan, a koji utiče na dnevni ritam: na skali stresa na kojoj smrt partnera iznosi 100 bodova, brak nosi 50 bodova, gubitak posla 47, penzionisanje 45, selidba 20, a praznici 13 bodova. Kod ljudi koji akumuliraju 300 bodova stresa u toku jedne godine, 49% njih se ozbiljno razboli  (karcinom itd) u poređenju sa samo 9 % u kontrolnoj grupi. Slično, jedna britanska studija o 5000 udovica pokazala je da je stopa mortaliteta 40 % viša u godini nakon smrti supružnika nego inače. Ova zapažanja pokazuju koliko je važan psihoterapeutski pristup u prevenciji psihosomatskih problema.

Carl i Stephani Simonton su pokazali kakav uticaj ima pozitivna vizuelizacija, kao i mentalno uvjerenje na razvoj kancera, pet godina nakon operacije uklanjanja dojke, kod žena koje su „stoički“ podnosile svoju bolest u 75% slučajeva je došlo do metastaza, a u 30% slučajeva do smrti; dok su u grupi koja je koristila psihoterapeutske metode brojke pale na 35%, odnosno 10%.

Placebo efekat je prisutan u oko 40% slučajeva. Birgimhanski eksperiment na 400 pacijenata na hemoterapiji je pokazao da kada su pacijenti bili upozoreni na to da će izgubiti kosu, mnogi među onih 30% koji su uzimali placebo lijekove su također izgubili kosu. Ovo potvrđuje blisku vezu između imunog sistema i mozga. Mnoga zanimljiva istraživanja se trenutno vrše u ovoj oblasti.

 

Objava Đana Lončarica: Kako psihoterapija djeluje na mozak? pojavila se prvi puta na Zdravi Portal.

[ad_2]
Source link

nekretnine_mostar

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here