Bosanka i Meksikanac u Singapuru

0
205

Moja novogodisnja rezolucija je da nastavim pisati ovaj blog i siriti svoje ograniceno poznavanje Azije. Nakon cetiri godine boravka u Jugoistocnoj Aziji mogu komotno reci da se svakim danom iznenadjujem novim stvarima i da svaki dan obogacujem svoju mentalnu biblioteku podacima, pricama i jedinstvenim iskustvima. Mogu ponosno reci da je 2010 godina, godina veliki stvari i sigurno se dokazala kao, do sada, najupecatiljivija godina mog zivota.

Prije 3 mjeseca sam se udala u Meksiku, ni manje ni vise nego za meksikanca a prije nase svadbe preko Pacifika, imali smo priliku da se uzmemo i u Singapuru. Ovo je definitno come-back tema ovom blogu jer sam na dan same svadbe (ili kako to ovdje zovu ‘solimnizacije’) muzu svom rekla kako moram da blogujem na ovu temu. Ako se pitate zasto se nismo uzeli u BH, odgovor je vrlo dugacka lista razloga – procedura, birokratija, papirologija, cijena, godisnji odmori, cekanje itd (lista moze ici nadogled)…

Zarucili smo se prije 2 godine nakon cega smo rekli da cemo se baciti u istrazivanje gdje je najlakse izvesti svadbu. Ispostavi se da u BH, moramo da se prijavimo maticaru mjesec dana prije svadbe kako bismo zakazali datum, onda moj momak (stranac) mora da bude u drzavi mjesec dana (tj da uzme godisnji odmor i ostavi posao mjesec dana da cekamo odobrenje naseg Ministarstva Vanjskih Poslova, kako bih se ja mogla udati za stranca). Najsmjesnije mi je bilo kad smo se obratili meksickoj ambasadi u Singapuru da nam izda papir kojim potvrdjuje da nema zakonskih prepreki da se meksikanac i bosanka vjencaju (zatrazeno od maticnog ureda u BH – buduci da se udajem za stranca)…. to je bila zadnja kap nakon cega smo promjenili pricu: vjencanje ne mora biti u BH.

Nakon povratka u Singapur, bacili smo se na istrazivanje vjencanja na ovom malom otoku. Naravno, buduci da Singapur ima veliki problem bijele kuge i da ocajno podstice mlade da se vjecaju, donekle smo znali da ce proces biti relativno jednostavan – ali nismo znali koliko jednostavan. Uspostavi se da se registracija vrsi online, preko Singapore Solemnization website-a tzv ROM (Registry of Marriage). Jedino pravilo je da morate boraviti u Singapuru minimalno 2 sedmice kad se registrujete online. Kad uplatu od 200 singapurskih dolara – samo za strance (oko 250 KM) uradite online, morate sebi isprintati formular, izabrati jednog od 300 maticara, cija su imena izlistana zajedno sa njihovim adresama da biste lakse mogli naci ko zivi blize vama, kontaktirate ih preko telefona i zakazete tacan datum i mjesto sa njima.

Mi smo se nasli sa nasom maticarkom, izbrali smo ime jer nam je bilo tipicno singapursko – nismo se razocarali. Elaine je zenica od 70 godina koja vec godinama vrsi duznost maticara jer joj je bilo dosadno nakon sto se penzionisala. Mala kineskinja od metar i pol nas je docekala sa cajem i keksima da nam objasni proces, sta ce reci tokom ceremonije i da nas pita da li mi imamo kakvih zahtjela. Usput moram naglasiti da se maticarima nista ne placa ali ukoliko je vjencanje van prostorija ROM-a (na nekon lokacija vaseg izbora) preporucuje se simbolicna donacija visine cijene taksija (dosta jeftino u Singapuru) kako bi Maticar dosao bez problema. Dan ili dva prije samog cina vjencanja morate da posjetite ROM, da donesete pasos i potrebnu papirologiju (ispunjen formular koji vam je maticar potpisao) i dignete desnu ruku kako biste ponavljali neku zakletvu za drzavnom sluzbenicom koja vam prica nesto iza saltera u smislu da niste vjencani u drugoj zemlji, da razumjete u sta ulazite itd… Vi samo ponavljate i kad vas pita da li razmijete nikad se nemojte nasaliti da pitate da vam sve to da u pismenoj formi (zamalo sam izgubila glavu zeljeci da ispadnem smjesna)…

Ali zamislite!!! Uzimaju vam za rijec da niste vjencani u drugoj zemlji, da niste kaznjeni niti progonjeni, dok u svim ostalim zemljama svijeta vam traze brdo papira iz svih drava gdje ste ikad bili da dokazete to prije nego sto stupite u brak… Sama ceremonija je bila jednostavna, ispred 20tak nama najblizih prijatelja.

Sve se odvijalo u vrtu jednog restorana uoci otvaranja prvih Omladinskih Olimpijskih Igara u Singapuru. Elaine se dokazala kao divna Maticarka sa dosta smisla za humor (rijetkost, nazalost). I tako smo se mi, vrlo jednostavno, uz vrlo malo papirologije, gotovo bez stresa i puno smjeha dobili vjencani papir (koji doduse sada moramo da prevodimo kako bismo bili vjencani i u nasim drzavama….) Cini mi se da ce potrajati..

Prava svadba, sa familjom i 250 gostiju, je bila u Meksiku (Mexican style) ali to je poseban post… Bas sam sretna osoba, imam priliku da ucim o nama stranim kulturama- sa jednom sam u braku a u drugoj stanujem 🙂

nekretnine_mostar
PODIJELI
Prethodni članakRad, rad i samo rad
Naredni članakKulturni Sokovi

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here