Albert Camu je francuski knjizevnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost 1957. godine

0

Albert Camu je francuski knjizevnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za knjizevnost 1957. godine. Poznat je po svom karakteristicnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Citav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog covjeka naziva bludnim, cinicnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu danasnjice evocira anticku Grcku, koja je “u svemu znala naci pravu mjeru”.

Iako je cesto vezan i uz egzistencijalizam, Camus je odbijao taj pridjev. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju Pobunjeni covjek pise da se cijeli svoj zivot borio protiv filozofije nihilizma. Njegova religioznost takodjer je bila cesta tema, a on je sam u jednoj od svojih knjiga napisao: Ne vjerujem u boga i nisam ateist.
Godine 1957. mu je urucena Nobelova nagrada,

Covjek je jedino stvorenje koje odbija da bude ono sto jest.

Covjek je uvijek slobodan na neciji tuđi racun.

Covjek je vise covjek po stvarima koje presucuje, nego po onima koje kaze.

Izvlacim iz apsurda tri zakljucka: svoj revolt, svoju slobodu i svoju strast. Samom igrom svijesti pretvaram u zivotno pravilo ono sto je poziv na smrt, tako odbacujem samoubojstvo.

Jedan savjet, prijatelju: ne cekaj Sudnji dan – svaki je dan sudnji.

Jedna od karakteristika osrednjeg duha jeste vjecito preracunavanje.

Ljepota bez drazi isto je sto i udica bez mamca.

Ljudsko srce ima nezgodnu naviku da sudbinom naziva samo ono sto ga satire.

Naucio sam, da tako kazem, zivjeti s mislju da nikada necu naci mir i srecu. Ali jos uvijek cu sve od sebe dati izmedju ta dva trenutka.

Ne cekaj posljednji sud, on se zbiva svakodnevno

Ne hodaj ispred mene, mozda te necu slijediti.
Ne hodaj iza mene, mozda te necu voditi.
Hodaj pokraj mene i samo budi moj prijatelj.

Ne biti ljubljen – to je zla sreca; prava propast je ne ljubiti.

Nesreca je ne biti voljen, ali je još veca nesreca – ne voljeti.

Novac mozda ipak nije zlo, inace ga se zacijelo ne bismo mogli tako lako osloboditi.

Onaj koji ocajava zbog dogadjaja je kukavica, ali onaj koji se uzda u ljudsku sudbinu je budala.

Pobuna nije nikakav zahtjev za svemocnom slobodom. Naprotiv, ona vodi proces protiv svemocne slobode. Pobunjenik hoce da se prizna cinjenica kako sloboda ima granice gdje se nalazi neko ljudsko bice, jer je granica upravo moc pobune tog bica.

Protiv neugodnih istina ima samo jedan lijek – treba se s njima pomiriti.

Rekose mi da je nekoliko mrtvaca potrebno da bi se stvorio svijet u kome se vise nece ubijati.

Traziti ono sto je istinito ne znaci traziti ono sto je pozeljno.

Hereja: Treba braniti svijet ako zelimo u njemu zivjeti!

Kaligula: Ne trudi se… Svijet je nevazan! Onaj koji to uvidja zadobija slobodu. Mrzim vas jer niste slobodni! Vi koji vrlinu prodajete a sanjate o sigurnosti kao sto djevojka sanja o ljubavi, vi koji cete umrijeti u strahu ne znajuci da ste lagali cijelog zivota…

U svijetu bez iluzija covjek je stranac.

Uspjeh ne dolazi sam po sebi, za njega se valja izboriti.

Velicina covjeka je u njegovoj odluci da bude jaci od svoje sudbine.

Voljeti nekog, znaci pristati da ostaris sa njim!

Znam da velike povijesne tragedije cesto fasciniraju ljude priblizavanjem uzasa.

Paralizirani, oni ne mogu srediti svoje misli da ucine nesto vec cekaju. Dok tako cekaju, jednog dana cudoviste Gorgon ih prozdere. Ali ja bih zelio da vas ubijedim da cini mogu biti razbijene, da je to samo iluzija nemoci, da je snaga srca, inteligencije i hrabrosti dovoljna da zaustavi sudbinu i ponekad je preokrene.

Glupost je uvijek uporna, svijet bi to primjetio kad ne bi uvijek mislio na sebe.

Ako pokusam zgrabiti ovo JA u koje se osjecam tako siguran, ako ga pokusam definirati i sazmeti, ono nije nista vise od vode koja mi protice kroz prste. Mogu opisati jedan po jedan svaki vid koji se moze prisvojiti, kao i one koji su mu pripisivani, ovo odrastanje, ono porijeklo, ove strasti ili te tisine, ovu plemenitost ili ove podlosti. Ali vidovi se ne mogu sabirati.

 

Najpznatija djela:

  • Nalicje i lice (1937)
  • Pirovanje, (1939)
  • Stranac (L’Étranger) (1942)
  • Mit o Sizifu (1942), filozofski esej
  • Nesporazum (1944),
  • Kaligula (1944),
  • Kuga (La Peste) (1947)
  • Prometej u paklu (1947), filozofski esej
  • Opsadno stanje (1948)
  • Hronika 1944-48. (1950)
  • Pravednici (1949)
  • Minotaur ili Sastanak u Oranu (1950)
  • Pobunjeni covjek (1951)
  • Ljeto (1954) nastavak „Pirovanja“,
  • Pad (La Chute) (1956)
  • Progonstvo i kraljevstvo (1957) zbirka novela,
  • Razmisljanja o giljotini (1957) esej protiv smrtne kazne

 

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here